Angela Lansbury – ženski genij telenovele

Pop kultura naša je svakidašnjica, a osobe koje susrećemo preko ekrana (bilo koje vrste) postaju i naši životni pratitelji. S njima se vežemo sasvim drugačije, nego li s onim prisutnima oko sebe. Njihova se prisutnost veže za područje naše imaginacije; želja, aspiracija, svjesno-nesvjesnog unutarnjeg svijeta.

Po onome što od pop kulture pratimo dosta se otkriva i o nama samima. Vrijeme koje provodimo uz neku vrstu ekrana za zabavu, povezano je s našim interesima. Biramo to u slobodi, i sasvim sigurno sadržaji koje volimo imaju određenu podudarnost s nama samima. Za likove, iako fizički udaljeni miljama, se i vežemo. Možda čak i više, nego li za one iz knjiga, jer nam svojom vidljivošću dočaravaju neku vrstu stvarnosti, za koju iako znamo da je ekranska, volimo uživati u noj. Pa čak i ponajviše kada onaj racionalni aspekt našeg uma odmara, uz upriličenu tv-priču. Sadržaji iz serija i filmova mogu nas i na određeni način duševno „porobljavati“, ako se pretjerano utiskuju u nas, pa nas spriječavaju da ožive naše vlastiti svijetovi. Svakako treba osluškivati kako koji sadržaj o nama odzvanja i u koji nas to svijet uranja. Budi li nas, ili utromljuje…

Malo koji od glumaca serijala ima toliki pristup svojim gledateljima, kako je to ostvarila Angela Lansbury, poznata po svojoj ulozi Jessice Fletcher u seriji Murder, she wrote. Vjerujem, da svakog tko ju je imao prilike gledati i zavoljeti, može potvrditi dojam glumice koja glumeći ne glumi. Preduvjet, za takvo što, pretpostavljam, je i poklapanje samog lika s karakterom, što čitav serijal ozračuje njezinim genijem. Tako je serijal Murder, she wrote, sinonim za ugodno provođenje popodneva, večeri, zamotan u nešto toplo, sa šalicom u ruci, u kućnom ambijentu. Ozračje, dakako proizlazi i iz scenarija, no bila bi to vrlo bezlična, još jedna, u nizi serija, da nije utjelovljena Angelom Lansbury. Toplina, pronicljivost, odmjerenost, neuštogljenost, a maksimalna ljubaznost, odrešitost, poštenje, hrabrost neke su od osobina koje karakteriziraju Jessicu. Glumica se u ovom liku osjeća kao kod kuće, pa sasvim sigurno neke njene životne osobine pripomažu takvu gradnju lika koji zrači nepatvorenošću.

Serijal je nevjerojatno ženski osviješten. Jessica je veoma često u suradnji s muškim kolegama, s kojima u kontaktu više nego često, razbija određene predrasude o ženskoj osobi. Jessica je vrlo samostalna i veoma socijalno osjetljiva, što joj pripomaže na intelektualnom planu. Njezina ju pronicavost u poznavanju prirode osobe i odnosa vode u njezinim zaključcima, „debelo“ potpomognuto njenim umnim kapacitetom. Svaka serija u sebi skriva veću ili manju dozi karikiranosti i repliciranja, no razlozi zbog kojih se prati ovaj serijal, moguće se kriju i u toplini ovog ženskog lika, koji odiše majčinstvom (ili još i više; skrbi koje pružaju bake, kao nadgradnja mame). Lijepo je vidjeti prikaz ženskog genija, u komu se međusobno ne dokidaju intelekt i briga, nježnost i odlučnost, posvećenost ljudima i okrenutost sebi, karijera i dom. Najposlije, Jessicu doživljavamo kao nimalo političnu, a u biti potpuno okrenutu pomaganju svojoj zajednici, gdje se ona veoma dobro snalazi, bila to provincija ili New York.

Lik Jessice Fletcher isplorian je na način da ujedinjuje mnoge karakteristike koje opisuju osobu koja je drugima ugodna te osobu koja hrabro daje vlastiti, unikatni doprinost svom okruženju. Kako je Angela Lansbury prihvatila ulogu te kako ju je njen vlastiti život oblikovao za njenu najveću glumačku uspješnicu (koja ju je učinila i veoma bogatom), pogledajte u kratkom videu: https://www.youtube.com/watch?v=gC-gPq4vjQI

Anna Lice