Ignoriranje

Ne biti poput ostalih, nego biti individualac? Da li to na neki način znači prinositi žrtvu odvajajući se od društva? Žrtvujemo naš socijalni razvoj – ponašanje unutar skupine.

I to onda izaziva ignoriranje, kada nisi prodan ili kupljen za nešto nego si sam svoj.

Blisko društvo zna okrenuti glavu vodeći se s mišlju :“Što ovaj ili ova misli tko je? Koja prava i razinu društva izigrava?“

Individualci koji izazivaju ignoriranje zapravo se vode težnjom za usavršavanjem i često nemaju vremena ni snage za ispraznost koju svijet nudi, društvo međusobnog poigravanja. Oni neprestano rade na sebi i često u svojoj samoći pronalaze odgovore dubokih pitanja koji im jednostavno ne dozvoljavaju narušavanje mira od okoline u kojoj se znaju naći.

Idu pod ovim nebom možda neprimjetno, ali sa sobom nose takvu kvalitetu odnosa koja ima velik indirektan utjecaj oko njih.

Možda držeći se da imamo veću vrijednost unutar našeg individualizma, nego onu koju nam svijet nameće ignoriranjem čini se obostrano prihvatljivim. Ponekad se trebamo zaštititi, sačuvati naše duhovno stanje i srce od povreda takvim stavom. I nije grijeh, mir je važniji od dokazivanja naše vrijednosti.

Onaj tko nas treba prihvatiti će našu individualnost, potrudit će se razbiti zidove ignoriranja pokušavajući nas više upoznavati. Prilagodba dolazi od neprestanog davanja pažnje i ljubavi, a to je jednom pojedincu koji sklanja poglede i koji ih ne privlači veoma važno.

Možda ovo zvuči kao neki teški karakter neprihvatljiv i neprivlačan labilnima, ali ignoriranje kao takvo jest pola zdravlja.

Ma_daM X