Izborom bola do prave ljubavi

Odgovori im Isus: "Razvalite

ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Ivan 2,19

Često se u životu nađemo pred preprekama koje vode do osvajanja nečega što želimo, pogotovo ako se radi o ljubavi i to onoj pravoj. Zašto je baš taj put tako težak? Čini nam se kao da se cijeli svijet okrenuo protiv nas samo zato jer se ljubav obostrano može ostvariti.

U toj situaciji nađu se neki ljudi u okolini koji se protive tom ostvarenju kao da iz svog očaja u moru mržnje i nezadovoljstva svojim životom čine sve da ti odabranici jedni drugih budu u sumnji i nemoći pri tom iskazivanju ljubavi. I da oni su ti koji nanose bol, koji se upleću, koji se osjećaju pozvani govoriti gdje ne bi trebali, koji se osjećaju da učine sve da unište, da razore, da „bace kost“ laži.

Kaže se ljubav boli, a tako se često to krivo tumači. Ljubav je slatka bol, bol koja krvari da nas očisti, da nas osnaži i obnovi. Čovjek koji je slab nije naučio voljeti, čovjek koji ne zna primiti ranu i udarac za sebe ne može primiti to isto ni za drugoga. Drugima je potrebna naša zaštita, lojalnost i briga kao izvor ljubavi. Ako si nakon pada ostao ležati, čak i kad je tvoj bližnji isto u padu, nećeš mu moći pružiti ruku jer nisi dovoljno čvrst i hrabar da spasiš sebe pa tako ni njega.

Mi jesmo „hram“, hram ljubavi koju je Krist dao za nas i kada su drugi tako uporni da razaraju moramo biti svjesni tog hrama ljubavi u kojem imamo oslonac. Ponekad su dovoljna tri dana, možda posta, molitve, pružanja milostinje ili neke male žrtve, ili čak simbolično govoreći tri desetljeća traganja, lutanja za Bogom da bi ga našli tamo gdje smo ga najmanje tražili, možda u slabim ljudima koji se nisu znali nositi sami sa sobom, možda u običnim prolaznicima, prijateljima ili čak neprijateljima.

Ljubav se najviše čita u očima, osmjeh koji dođe nakon mora suza nosi sjaj poput odsjaja sunca na izvoru rijeke.

Tako i mi ako iskreno volimo, da ljubav među ljudima ne bi prestala potrebna je borba, potrebno je ne odustati od ljubavi prema sebi i prema onome u kojem vidimo namjeru da nas voli.

Veliki Graditelj hrama ljubavi je uz nas i dok vjerujemo u te temelje snažna borba je samo „ bijela golubica“ na vrhu „Krova“ te bitke. Voljeti i biti voljen zauvijek, postoji li bol svijeta koja se ne bi mogla više podnijeti, ako se iskreno obećamo jedno drugom?

Ma_daM X