Ključ i ispovjedna tajna

„Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje. A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Lk 23,39-49

Ovaj ulomak iz Biblije učinio mi se prikladnim da opišem ono što u tom tekstu vidim. Zapravo uočavam ustanovljenje sakramenta ispovjedi u ovim Isusovim riječima kao i riječima zločinca koji se pokajao. Svjestan svojih grijeha i Kristove ljubavi, čistoće i bezgrešnosti ponizno traži oproštenje ne nadajući se da je Kristovo milosrđe toliko veliko da će ići s njim ravno u raj. To je ključ koji je Isus dao Petru da ima pravo svezati i razvezati ono što pročita u našim srcima. Ovdje u Lukinom Evanđelju ne vidimo grijehe tog raskajanog zločinca vidimo samo Isusovu ljubav kojom on oslobađa. Zločinac prekoravaše ovog do sebe svjestan svoje malenosti i grešnosti naspram Isusove veličine. On je svjestan da je Krist Bog i pokazuje svoju vjeru i čak poput Kristovih učenika propovijeda ovom do sebe tko je tko po pravici i zaslugama.

Tako i mi ljudi usredotočeni na osudu i grijehe ne vidimo milost i ljubav koja traži samo pokajanje, vjeru i poniznost da bi nam se i oni najteži grijesi oprostili. Isus nije pitao ovog zločinca za grijehe, On ih je pročitao u njegovom srcu, On zna kako i zašto mi griješimo. Kada dođemo na ispovijed On već zna i po našoj savjesti kuca nam što da kažemo svećeniku. To bi trebala ostati tajna, pečat saveza između Boga i čovjeka po svećeniku. Ali, ljudi se često boje, boje se osude svećenika, boje se da će to netko saznati tko ne bi trebao. Zato bi se to u današnjim Vremenima trebalo zaštititi. Pitanje je kako biti slobodan iznijeti sve svoje težine kada svi čuju sve. Poput izazova za Crkvu moramo naći način kako se sakriti, kako zaštititi ispovijed, kako biti slobodan i vidjeti u svećeniku nježnog Oca koji čeka na povratak „izgubljenih sinova i kćeriju“ da ih pripremi i preda Isusu.

Sačuvati taj sakrament unutar Crkve znači sačuvati lijek i Svećenika kao liječnika, tako da ta „Isusova bolnica“ima kvalitetu i uvjete za liječenje duša, tako da bi poslije ispovjedi svaka duša osjećala poziv „Još danas ćeš biti samnom u raju.“

Ma_daM X