Kovano zlato

Uz milost Božju ti moraš ostvarivati i poduzimati nemoguće, jer ono moguće čini bilo tko.

(J.Escriva, „Kovačnica“216)

Bilo bi zaista za zapitati se što bi s njom bilo i tko bi ona bila da nije njenih progonitelja?

Da li bi imala te vještine, bi li skupila toliko znanja i upoznala toliko mnogo ljudi i tim nekima čitala srce?

Bi li imala toliko osoba oko sebe kako bi ih darovala, mislila o njihovim ranama i molila za njih?

Bi li se povezala toliko sa svecima i imala ulogu u njihovu djelovanju kroz put koji je trsila do svakog naumljenog cilja?

Ne bi, ama baš ništa od toga , da nije njenih progonitelja.

Oni su postali njeni kovači, koji je oblikuju za Gospodina.

Tako da je ona postala:

Zlatna naušnica da „čuje“ što Gospodin traži za njene bližnje,

Zlatni lanac oko vrata da ima bistar razum dijeleći dobro od zla,

Zlatna narukvica na ruci da bi pisala „pozlaćena“ slova posvećena Bogu

I zlatni prsten koji se nosi kao Vječni savez ljubavi od dvije najveće zapovijedi…

Tako su je iskovali ne jer je sama to tražila nego jer je Gospodin dopustio, jer ju je on takvu htio obljubiti svojim ranama.

Bog ju je oduvijek htio za sebe,ali da mu dođe tek onog časa kada je ona sama za to saznala, kada je spoznala u liku križa oblikovan i sjajan izbrušeni dijamant ili bolje, jednostavno rečeno

iskovano zlato.

Ma_ daM X