Nedostupni za razmišljanje

Da li ste možda ikada primijetili da sretnete ponekad neke poznanike, ali da taj trenutak kad ste ugledali tu vama poznatu osobu niste mogli razmišljati o njoj nego ste jednostavno nastavili s drugim mislima svojim putem?

Da li to znači da smo nekad zaštićeni od razmišljanja u umovima drugih ljudi?

Da nas vide, ali ne mogu misliti o nama, ne mogu nas ogovarati tada ili kasnije, ne mogu imati čak ni nečiste misli jer Bog je odredio da oni tada kad bi i imali priliku jer smo im pred očima zapravo uopće ne misle o nama. Našim očima i razumom tada kao da upravlja Viša sila koja ne dopušta grešne prigode.

"Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. Izaija 55,8

Koliko puta Bog pošalje anđele čuvare i druge koje nas s neba zagovaraju da nas zaštite od naše okoline, od naših i tuđih misli, kada smo jednostavno drugima oko nas nedostupni za razmišljanje.

To zaista zvuči kao jedan prekrasan dar kojeg nismo svjesni. Čak i kada je netko toliko zao da bi nam zlo mogao i učiniti, ne čini tako jer smo učinjeni nedostupnima od takvih misli.

Oko nas je veliko polje ljubavi koje je Bog postavio za svakog od nas i ako se dovoljno molimo sudjelujemo zajedno sa Svevišnjim u izgradnji te zaštite.

Ulazeći u duhovni svijet ulazimo u Božje misli, a ne naše koje su ograničene, često krhke, lomljive i grešne.

Potrebno je truditi se biti u Jedinstvu s mislima Neba kako bismo se izdigli iznad naših misli i progledali za dobro drugoga, bližnjega koji i sam može biti zarobljen i ne vidjeti, ne misliti na put koji je uvijek veći od naših puteva.

Primiti dar lijepoga promišljanja je svakako jedan od najpoželjnijih darova, jer kako mislimo tako i živimo.

Živimo dakle s Kristom uranjajući naše misli u Njegove, samo tako možemo biti veći od nas samih i progledati umom jednako kao i duhom.

Ma_daM X