Nevina lica… Pišem ti…

Ponekad, ali vrlo rijetko sjetim te se, kao u nekoj gužvi punoj nevinih lica i tvoje među njima. Sjetim se kako je svako ljeto nekad mirisalo na tvoj povratak, iako rana jesen je ta u kojoj imaš najveću ulogu. Sjetim se i onog papira s tvojim rukopisom i pitam se zašto me bilo tako strah zaljubiti se tako mlada. Moje srce koje je bilo već uvelike načeto odgojem koji je naglašavao i osjećaj krivnje nizašto nekako me sprečavao da ti se približim.

We were just children, but we truly loved each other…? From Notebook movie

I sada ove ljetne kiše i topli vjetar vraćaju me natrag. Priznajem nemam neke osjećaje prema tebi, samo sam sretna zbog tebe i zbog toga što si ti sada s nekim sretan. Mnogo sam sumnjala u nas, sljepoća koja me do ovih godina dovela da griješim dokaz je da s nikim nisam mogla biti voljena kao s tobom. Volio si me zbog mene, i to je ono što je danas teško naći i ono u što je tako teško povjerovati. Ostani sretan, drži se čvrsto za taj prsten na svojoj ruci, svijet je okrutno mjesto, a ti si za razliku od mene našao osobu s kojom se možeš voljeti, sačuvaj nevina lica svoje djece kada si bio već mlad i preslab da sačuvaš naša.

Meni ostaje tvoj urezani pogled kojim si me gutao gledajuć i ova jesen puna lišća i šuštanja koja me prate u mojoj tišini tragajuć puna čežnje za dosegom ljubavi koju si mi samo ti mogao dati, ali ja je nisam znala ni mogla uzeti.

Ma_daM X