Odbačenost kao simbol blagoslova

Živimo u društvu koje danas više nego ikad traži adaptaciju i toleranciju.

Međutim da li to isto društvo tolerira i da li se prilagođava čovjeku kao pojedincu?

Kakve su potrebe čovjeka današnjice? Traži li svaki čovjek samo sredstva za prilagodbu potrošačkom mentalitetu ili zapravo traži biti prihvaćen, da ga se osjeća, primijeti i vidi u nutrini ?

Kada bi ljudi imali barem malo povjerenja jedni prema drugima vrlo brzo bi shvatili da jedino što žele jest da osjete ljubav i pripadnost, ali društvo nas uvjerava u činjenicu da to ne postoji.

Sami dokazi ljudskih postupaka jednih prema drugima govore da se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih , provode vrijeme ispunjajući ga ovozemaljskim strastima i dobrima.

Svaki onaj koji razmišlja drugačije biva odbačen, neshvaćen i neprihvaćen.

U takvim trenucima se traži Boga, tada nalazimo mjesta za Njega i otvara nam se prostor našeg nutarnjeg bića za razgovor s Njim. Vidimo da i kroz čitanja Biblije Bog stalno bira progonjene, ranjene, bolesne,odbačene i ostavljene za svoje sljedbenike. Oni su mu najbliži, oni su ti koji imaju posebno mjesto u Njegovu srcu i posebno mjesto na Nebu.

Takvi ljudi najčešće idu neprimjetno kroz svijet, ali njihova srca i umovi imaju veliku ulogu na Zemlji.

Oni gledaju ono pokraj čega drugi samo beznačajno prolaze i zato su stavljeni na mjesta gdje jesu, kao Božji glasnici koji viču kroz pustinju ljudskih prijezira, mržnje, nesnošljivosti i straha.

Zastanimo na trenutak, razmislimo ima li takvih u našoj okolini, kako doći do ljudi koji otvaraju mjesto kod Boga za nas? Koliko smo sami dok smo okruženi praznim odnosima, a koliko smo zajedno s Bogom u osami u kojoj cijela Nebeska vojska osjeća i misli s nama ?

Ma_daM X