Odlazak

Kada se jednom

sve mreže spuste

Kada nestane svaki od mene trag

Kada se budeš pitao gdje je osmijeh koji popravi ti dan

Jednom kada izgubim svijest

I oduzmu mi mene

Želim da znaš da sam vapila „ upomoć“ ali nitko nije čuo

Da sam zvala tvoje ime, ali ga nisam smjela reći

Želim da znaš da su ugasili moj razum, ali nisu mogli moje srce

Želim da znaš da uz Boga imaš u njemu mjesto koje su i drugi htjeli

Ali se zaustavilo na tebi

I moje srce ostalo je da čeka Viši Poziv, Više Svjetlo i čist i topao

zagrljaj Neba sličnom onom tvom nekada…

A ti ostani u miru jer znaš da je bilo nemoguće za nas

Uništili su svakog na svoj način

To nas spaja – uspomena da smo jednom bili najbolji

Prije nego je zavist bližnjih postala tolika da su svi samo gledali kako raste kako razara

I kada razaranju dođe kraj znam srest ćemo se negdje u prijelazu put Neba,

vjeruj mi, vidim taj odlazak, svaku ranu koja nestaje i naše osmijehe okrenute jedne drugom

kao proljeće u cvatu, poput glazbe anđela, poput povratka išćekivane Ljubavi- one

Vječne,vjeruj mi❤️

Ma_daM X