Okreni drugu stranicu!

Možda i nema smisla, ako svi ne poštuju pravila.

A možda baš zato ima smisla, zbog onih koji su u preispitivanjima.

Širi li se zaraza brže ili sporije, možda nije stvar – namještavanja već uočavanja – tuđih maski i rukavica.

...

Na sebe se čovjek lako navikne, ili se lako navikne gledati sebe na isti način.

Ukoliko je nezadovoljan sobom, odjećom će samo riješiti simptome. Možda će drugi u gledanju osjetiti zadovoljstvo. Tjelesno. Zbog kombinacije. Zbog pripojenog. Zbog reklamiranog. Uzorka. Ili – tijela. Jer su se i oni navikli gledati ga kao baš takvoga.

Ukoliko je nezadovoljan sobom, ne znači da je nezadovoljan svojom pojavom. Također, nezadovoljan svojim pojavljivanjem u javnosti, čovjek može biti nezadovoljan sobom – i svojom pokrivenosti. I poželjeti se –istaknuti.

Naviknuti na određene slike ljudi ih očekuju i vide svugdje, zamjećuju samo poznate stvari. A u zadovoljstvu uočavanja takvih slika veće je zadovoljstvo otkriti ono što nije uočeno u prethodnima. Ako i spektar ne ubode oči na način da podsjeti na nezadovoljstvo zbog odudaranja od naviknutoga ipak će nakon nekog vremena nestati tjelesnog zadovoljenja i zbog toga nastati veća ogorčenja.

Slike golog ljudskog tijela nisu kao šprance ili lutke iz izloga.

Ljudsko tijelo nije pokretna izložba.

Ljudsko tijelo je original. Unikat. Ali, i – potreba, izraz i – otkrivenje.

Potreba? Osjećanja sebe.

Izraz? Nutarnje prirode.

Otkrivanje duše. Otkrivenje života.

Ako nije manipulacija. Ako nije negiranje. Ako nije tijelo za nošenje kao što je odjeća.

Ako nije medij zaraze. Ukoliko je posrijedi pornografija.

Ima li smisla (samo tako) nuditi svoje slike – sebe – onima koji ne znaju poštivati ni svoje vlastite?

Ima li smisla slijediti sva modna pravila i slušati samo modne ikone?

...

Elena Petrić