Percepcija dobroga

Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Mt (19,17-18)

Kako mi vidimo neko učinjeno “dobro djelo“ nekog bližnjeg prema nama? Da li je uistinu dobro, da li je učinjeno iz dobrih namjera, ciljeva, da li ima dobru svrhu? Činimo li to za dobro drugih ili samo iz sebičnih razloga?

Da li je u tom slučaju čaša napola puna ili napola prazna?

Mnogo je toga za razmatranje i dublje promišljanje kada se radi o dobrim djelima.

Evanđelje nas ovdje upozorava da je samo Bog savršeno dobar, jedino On čini nešto za nas radi nas samih, iz ljubavi prema nama. Čovjek najčešće kada nešto čini uključi vlastite potrebe i želje u učinjenom dobrom djelu. Kada dajemo donacije, odnosno pružamo materijalnu pomoć ili kada činimo nešto našim rukama, kreiramo za pomoć drugima, najčešće se ujedno radi neka reklama od toga. Pisano je „Neka ti ne zna ljevica što čini desnica“, jer Bog nam tek tim načinom vraća našu „plaću“ za učinjeno, tek tada to dobro djelo ima svrhu „dobra“.

Tajnost učinjenih dobrih djela štiti njihovu dobru svrhu, nema prigovora, nema komentara, nema utjecaja zloga i protivština prema toj osobi koja dobro djelo čini.

Ljubav prema bližnjemu je potpuna kada činimo nešto samo u slučaju da pomognemo drugoj osobi i kada je naša sreća jedino u tome što se osjećamo radosni što smo nekoga učinili sretnim.

To je naša najveća dobit, biti sretan što imaš veliku vrlinu, davanja sebe za dobro drugoga.

Kada bi ljudi osjećali jedino svoju važnost u tome, gubi se krajnji cilj „dobrog djela“. Cilj uvijek treba biti i ostati radost u sudjelovanju Božje ruke koja bezgranično daje ne tražeći ništa zauzvrat.

Ma_daM X