Povjerenje i postoji li ono još uvijek među ljudima?

Ljubav…

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

1.Kor.13,7

Povjerenje ne ide bez ljubavi kao ni ljubav bez povjerenja. Međutim, postoji li ono još uvijek u međuljudskim odnosima?

Ako smo u nekoj ljubavnoj vezi, prijateljskoj ili ako pripadamo nekom društvu nekoj zajednici ili ako radimo bilo kakav posao zahtjeva se da vjerujemo jedni drugima da bi ti odnosi opstali. Ono što je pomalo iznenađujuće ljudi su se počeli ponašati kao da moraju „glumiti“ povjerenje, da moraju „glumiti“ da vjeruju onome što im se kaže na pitanja gdje su bili, što su radili ili kakve su poslovne dogovore sklopili. Mnogo se toga radi iza leđa, a ako jednom nekom pokažeš da nemaš povjerenja za kojeg se očito traži da ga „odglumimo“ - imaš problem. Nazivaju te asocijalnim, sebičnim i nerazumnim. Usprkos tome to je ono što sama ljubav traži od nas da se nadamo da je osoba s kojom imamo bilo kakvu vezu i odnos od povjerenja, da iako laže da oprostimo i sve to podnosimo iznova.

Ljudi nemaju više snage u Duhu da istrpe zakon ljubavi i zato se sve raspada. Brakovi se raskidaju, poslovni odnosi narušavaju, zajednice raspadaju, društva se lome. Kako bismo to sve prihvatili i vratili se izvoru ljubavi i novoj izgradnji odnosa i povjerenja potrebno je biti jak sam sa sobom i sa Beskonačnom ljubavlju koja ulijeva povjerenje u nas i između nas. Kad dajemo obećanja ljudima oko nas nemojmo očekivati da ista i oni daju nama, oni će dati od svog srca onoliko koliko su sposobni. Obećanje da ćemo imati povjerenja u nekoga možemo dati relativno, imajući u vidu da nam jedino Apsolutna Istina i Ljubav može uloženu vjeru vratiti natrag.

Ma_daM X