Prava ljubav

Tko bi za mene bio prava ljubav? Kako ga prepoznati?

To bi bio netko tko me osjeća,

netko tko zna moje misli i prije nego ih kažem. Ali i one što kažem da razumije.

Ili netko poput jutarnjeg buđenja poslije mnogo sna, pa da možeš taj san podijeliti

s njim i da o tome pričate kao o najdubljem osjećaju, nečem znano samo vama kao nadnaravno spajanje duša u jednu.

Mogla bih ga opisati i kao nekog tko pruža pažnju od koje postaješ ovisan, pažnju koja u malim sitnicama olakšava svakodnevni život.

Isto tako mogao bi biti poput prijatelja kojeg nazoveš ili razgovaraš s njim o svemu pa čak bez cenzure, pritom ne mijenjajući dozu pristojnosti , ali da možeš reći sve što te muči.

I nešto vrlo važno za kraj, povratna „informacija“ jednog zagrljaja govori je li to baš taj.

U zagrljaju vidimo pripadnost, grliti ne možemo svakog , ne možemo usaditi osjećaj u nečiji krug koje čine ruke, on dođe sam i jasno nam pokaže „eto to je taj“-ostani u tom krugu. Budi voljena kada to sve prepoznaš.

Ma_ daM X