Priča o RazuzDanici

Priča o svakoj RazuzDanici ima svoje korijene u staroj legendi o banici Manduši koju je Marija Jurić Zagorka upotrijebila u svojoj knjizi Kći Lotrščaka, iz koje prenosimo dio...

Djevojka napoji i njegove vitezove i svi kao da su uskrsnuli: živi, zdravi i vedri. Ali ne mogu da idu svojim putem.

Gledaju lijepu goru i divni kraj i stoje. Baš kao da su zarobljeni. I tako mladi ban ostane tu. Oženi se Mandušom zlatokosom, sagradi na ovom pustom brdu slavni grad sa sedam tornjeva, prozove ga Zagreb, a vrelo koje mu povrati život Manduševac. I banica Manduša zalijevala je vrtove i vinograde čudotvornom vodom iz Manduševca i nikad nije bilo suše, sve je cvalo i rodilo.

Jednog dana dođe mladom banu u posjet rođeni brat. Kad je ovaj vidio kako mu brat uživa lijepu ženu, sjajni grad i rodne vinograde, zameo se u njemu jal.

Bilo je to uvečer. Banica sama, jalni brat hoće da otme banicu i razori grad. Ali banica Manda potrči u kulu i stade zvoniti u Lotrščak da dozove svoga muža. Ban osvane, a rođena braća se pobiše. Jedan drugom zarine mač u prsa. Obojica izdahnuše, a da se nisu izmirili. Žalostila se jadna banica i poletjela na Manduševac da se baci u zdenac. Ali se iz njega najednom uzdigla vila manduševačka, a u ruci joj zvijezda Danica, pa ti ovako reče nesretnoj banici:

"Ne ubijaj se, banice Mandušo, već idi u kulu Lotrščak i kad odzvoni zvonc, skini s neba zvijezdu Danicu i svijetli i traži duše zavađene braće. Traži ih u gradu, u kulama, dvorima, svuda. Ne nađeš li ih tamo, poleti nad gričke tornjeve. Kad ih nađeš, tada ih pomiri. Jer, znaj: dok ih nisi našla i pomirila, nikad u tom rodu mira ni sloge!"

Marija Jurić Zagorka

Preuzeto iz: Kći Lotrščaka (str. 25.)

Izdavač: Katarina Zrinska, 1993.