Pusti...

Tako sam umorna od ljudi. Tvoja ljubav prema meni donosi mi teret koji je teško nositi. I samo mislim da nisi tako daleko, da si blizu koliki bi bio pritisak? Kolika mržnja bi se tek onda izlijevala na moj život?

A opet, ako me pustiš,koga voljeti?U kome naći oslonac i zaštitu? Tvoj način, jako tvrdoglav, podsjeća me na mene, na moje srce koje je jednom voljelo do cijene smrti. Nije da vjerujem u karmu, ali Bog sigurno vidi koliko sam se tvrdoglavo držala „Hvalospjeva ljubavi“ i vječnosti koju predstavlja. I sad kada vidim da netko mene traži na taj način vraća mi vjeru, onu vjeru koja predstavlja ljubav, za koju vrijedi živjeti i predati se u potpunosti.

Ali znaš, znaš i sam da su ratovi veliki, veliki ulozi, velike oluje uzdignute poput zidova oko mene kao mjere svjetlosnih godina.

Ako me pustiš, znam da padam, da se vrata zatvaraju jačinom poput vihora koji prolazi kroz hodnike.

Zato pusti ljude, pusti što govore, što čine da prekinu taj savez ljubavi koji spaja, drži se čvrsto povjerenja i vjere jer ja te čekam. Moje srce čeka da netko utisne taj pečat ljubavi koja vrijedi truda, a tinta za taj utisak si ti.

Ma_daM X