Slijepac za Zemlju ili slijepac za Nebo

Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ Evanđelje po Ivanu 9,39

Možemo li pripadati Nebu, ako naše oči vide samo zemaljsko ili ako uzdignemo naš duh Gospodinu neće li nam sve zemaljsko postati nebitno?

Ljudi današnjice žive u potrošačkom društvu. Ako se ne prate trendovi i ako se ne grade kule „sjaja i bogatstva“ koje su zapravo kule karata koje padaju jednim dahom ostajemo neprihvaćeni, omalovažavani i odbačeni. Društvo za takve nema razumijevanja, ali to je samo društvo većine. Oni u manjini znaju pravu vrijednost i takvi ako se nađu u obitelji ili zajednici koja traži da si posvećen njima više nego Bogu i onome što Bog od nas traži često se nađu u stanju križa.

Isus kaže:"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! Evanđelje po Luki 14,26

On time govori da moramo voljeti Njega više nego sebe, svoje ovozemaljske potrebe, životne potrebe, potrebe koje naša obitelj traži od nas. Teško je to razumjeti kao i živjeti na taj način, ali ako imamo milost da naše oči srca vide što Bog od nas traži znamo zašto trpimo. Trpimo da bi došli u Nebo u Beskonačnu Svjetlost života, dok na Zemlji po Njegovoj milosti imamo tu zraku svjetlosti u očima koja je učinila da progledamo, da nismo u mraku. Dok oni koji vide, koji samo prate ovozemaljsko i prolazno, oni će oslijepiti, njih čeka vječna tama jer nisu htjeli podignuti glavu, nisu htjeli priznati sebi da nebo nema granica. Za njihove „oči“ postojali su samo tmurni oblaci koji kriju svjetlo i ne daju da zrake prođu do njihovog srca.

Sami sebe sudimo, nije da ljude Bog ne zove, da im iz dana u dan ne šalje svoje svjetlo, nego ljudi odbijaju biti spašeni, odbijaju „podignuti glavu“ k Nebu. Kao „slijepci bez štapa“ gube „kompas“ i ostaju vječno izgubljeni, ne vidjevši da trebaju zatvoriti oči pred zemaljskim sjajem i otvoriti srce, uzdići duh i voljeti Boga.

„Ne zamaraj se stvarima koje stvaraju zabrinutost, nemir i tjeskobu. Potrebno je samo jedno: uzdići duh i voljeti Boga.“ Sv. Padre Pio.

Ma_daM X