Smisao trpljenja

Osjeća li svaki čovjek tijekom svog života da nešto trpi? Je li moguće to izbjeći?

Odgovor je da, naravno da osjeća i naravno da to stanje ili zbivanje u kojem god obliku bilo nemoguće je izbjeći.

Ljudi se često nađu u situaciji i mišljenju da će novac riješiti patnju, no u dosta slučajeva to bude sredstvo koje tu istu patnju umnožava.

Novac može riješit probleme kratkoročno, ali za življenje prema dugoročnom planu potrebni su stabilni i dobri međuljudski odnosi.

To možemo objasniti na način da humanost liječi patnju i trpljenje. Svi ljudi bili oni bogati ili siromašni nešto trpe. Netko trpi raskid veze, prijateljstva ili braka, smrt voljene osobe, narušene odnose u obitelji. I kada sagledamo sve to shvatimo da čovjek ne može sam dalje, čovjeku je čovjek potreban, ispružena ruka, zagrljaj i osmijeh. Zašto kažu da se čovjek zdravije osjeća ako provede svakodnevno vrijeme s kućnim ljubimcem? Može li nam životinja stvarno dati više od čovjeka? Kada smo upali u takvu krizu društva?

Ako se trpljenje ne može izbjeći, zašto utjehu ne tražimo u nekome tko je trpio za nas? Zašto toliko katolička vjera naučava žrtvu i milosrđe ako to čeka svakog od nas? Nekoga kroz mladost nekoga kroz starost, ali svaki čovjek kao pojedinac nosi neku bol i ranu.

Humanošću i pomaganjem onima slabijim od sebe liječimo ne samo tu osobu kojoj pomažemo nego i sebe. Najveća sebičnost pri činjenju dobrih djela treba biti osmijeh, radost u srcu zbog učinjenog.

Gledajući na one kojima je gore nego nama zauzvrat dobivamo zahvalnost. Zahvalnost nam vraća nadu u bolji svijet, i vjeru da je uvijek moguće biti bolji, da je moguće trpjeti manje ako dijelimo s ljubavlju onima koji trpe više.

Za trpljenje ne postoji mjera, niti za jakost koliko koji čovjek može podnijeti. Svakome je dano da svoje sa sobom nosi, pa reklo bi se „tko preživi… “, ali gledajući u sliku Spasenja bol koja se zapravo pretvara u suotkupiteljsku snagu daje smisao svakidašnjoj patnji.

Ma_daM X