Stepenicama ili liftom?

Kad malo bolje razmislimo, koliko puta smo u životu poželjeli uspjeh ili jednostavno doći nekamo bez neke muke? Često zaobilazimo neke puteve tražeći kraće, želimo da nas u životu neki lift naglo uzdigne bez da se dvoumimo za ići stepenicama.

Što je to vrijedno u životnim situacijama, gdje se ide stepenicama? Pa baš to, što se ide korak po korak, i ti nas koraci grade, uče nas zahvalnosti za svaku postignutu stepenicu.

Zapravo taj trud, muka i znoj, kad nam je teško, kad se kraj ne vidi, kad smo umorni na putu prema gore, uči nas kako cijeniti ono do čega dođemo. Dani, mjeseci ili godine provedene u tim usponima ili ponekad u vraćanjima stepenicu unatrag (jer nam je ići naprijed teško i kad se čini da nemamo više snage) daju nam smisao i pokazuju da je ono lijepo što nas čeka vrijedno borbe.

No, ako nam se u životu pojavi lift i ponudi nam se taj kraći put i posegnemo za njim vrlo je moguće da izgubimo dio svoje osobnosti koji bismo dobili da smo išli stepenicu po stepenicu. Onako kako se brzo dođe do nečega vrlo često se to isto brzo i izgubi. Čovjek nije naučio čuvati blagoslove i darove do kojih je došao lako.

“Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7,13-14)

Mogli bismo zato taj lift usporediti sa širokim i prostranim putem, a stepenice sa tijesnim putem. Vidimo stoga da je put do istinskog uspjeha težak i ako vam netko daje kraći put bolje je izabrati teži jer je taj ispravan. Treba možda proći vremena da to vidimo, a isto tako treba biti jak da se odupremo i krenemo tamo gdje nas čekaju rezultati našeg ispravnog izbora, izbora ljubavi i vjere.

Ma_daM X

"Stairways to heaven"