Svjetlo što gori, a ne dogorijeva

Tko je bila Marija Jurić Zagorka?

Mama, baka, prijateljica mnogih

Žena koja je ostvarila nadgeneracijski utjecaj, zato ćemo slobodno reći, narodni - to je Marija Jurić Zagorka.

Još kao djevojčica pokazuje spisateljsko umijeće i ljubav prema novinarskoj priči, da bi se kasnije u životu etablirala kao prva hrvatska novinarka te osnivačica prvog hrvatskog ženskog časopisa.

Obilježena progonom, porugom, kako na privatnom, tako i nerijetko na javnom planu. Neukrotiva duha, stvaralačkog genija, baklje koja gori i osvjetljava. Pravi Prometej duha svoga naroda, a naročito njegova ženskog bila. Posmrtni ostaci čuvaju se u zajedničkoj grobnici Krista Kralja. Živeći sirotinjski tako je i skončala. Tako i počiva, i dalje svjedoči brigu za druge, a u najmanjoj mjeri za sebe.

Najčešće progonjena, udarana posred lica u obiteljskom životu (teško djetinjstvo, prekid školovanja u 15. godini zbog neriješenih obiteljskih teškoća, udaja za nepoznatog muškarca, bijeg iz strane zemlje, razvod), gurana iz javnog miljea riječima i djelima, kao ključnu pomoć prima podršku biskupa Josipa Juraja Strossmayera na čiju preporuku dobiva posao u dnevnim novinama Obzor.

Stalni aktivizam čini Zagorkin život, osim onog spisateljskog koji svjedoči bogatstvo njenog nutarnjeg svijeta. Neprikosnoveni borac protiv ustaljenih običaja, nikada nije pristala zašutjeti na nepravdu. Organizira mirni ženski prosvjed protiv mađarizacije. Okuplja mladež i studente oko sebe.

Marija Jurić Zagorka simbol je odgoja za pravednost, solidarnost, ostvarenja intimnih ženskih aspiracija, kao i onih javnih. Ime joj trpi dugogodišnju patinu. Glavne junakinje njenih romana najčešće su propete između osobnog ostvarenja (najčešće ljubavnog) i težnji za viši ideal (ljubav prema domovini). Lik Marije Jurić Zagorke, tolikih desetljeća minoriziran, traži revitalizaciju, u ovom još uvijek nepravednom vremenu po pitanju ostvarenja ženskih težnji.

Neprikosnoveni književni genij za svoga života biva obijeđen književnom kritikom (tada isključivo muškom) epitetom šund literature. Iz razloga što joj knjige obiluju ljubavnim zapletima kritika ju smješta na liniju jeftinih ljubavnih romana. Takve tvrdnje uzrok su dugogodišnje zatamnjene reputacije Marije Jurić Zagorke. Ne imajući u vidu pravu službu ovog umjetničkog genija, koji se može podičiti nesvakidašnje plodnim djelom, književna kritika dugo ostaje gluha za Zagorkin glas, dok ju narod sveusrdno voli. Dapače, prodaja novina povećava se, a tako i čitane hrvatske riječi, upravo zbog Zagorkinih romana koji kao nastavci izlaze u dnevnim novinama.

Simbol narodnog raspeća: bez vlastite volje udaje se za stranca od kojeg bježi, koji ju ne poštuje te zatomljuje njezin duh želeći ju dominirati, Zagorka u sebi nosi bol svoga naroda pod utjecajem snažne mađarizacije koja se u to doba programatski odvija u Hrvatskoj.

Boreći se za vlastiti dah života, Marija Jurić Zagorka, na svoj način, pomiče planine cijele društvene vrijednosne i pragmatične strukture tadašnjeg Zagreba i cijele jugoistočne Europe, iz koje je izronila kao prva novinarka. Za vrijeme svog života gurana iz javnog miljea (knjiga na Kamen na cesti svojevrsna je autobiografija), danas je gotovo neizostavni dio knjižnice svakog kućnog ognjišta koje gaji ljubav prema pisanoj riječi. Na taj način, kao dobri duh, Zagorka i dalje odgaja generacije mladih djevojaka i žena, učeći ih pravdi, ženskoj ljepoti, snalažljivosti i prisutnosti. Zagorkini ženski likovi nisu prototipni, svaki od njih smješten je u svoj kontekst, Zagorka ne poznaje pristranost prema staležu ili izgledu. Sve ih povezuje jedna osobina, snaga karizmatičnosti žene koja ne pristaje na ništa manje od onoga u što vjeruje, što drži važnim te posvećenost dobru drugih.

Anna Lice