Čekati….na što? Na koga?

Koliki smisao u životu ima čekanje? Čekamo bus na stanici, čekamo da prođe školovanje da bi sazreli misleći da će biti lakše kad odrastemo, čekamo na pravu osobu u svom životu da se pojavi, čekamo prijatelje da se u dogovoreno vrijeme nađemo.. Isto tako čekamo i male stvari, ručak da bude gotov, kosa da se osuši ili make up da se dovrši ili one veće stvari , da odemo na isplanirano putovanje, da nakon dugo vremena i krugova za razgovore za posao dobijemo posao.

Čekanje simbolizira činjenicu da svaka stvar ima svoje vrijeme, vrijeme ne možemo odrediti točno svemu, nego vrijeme određuje nama kada ćemo dočekati nešto što čekamo. Čekanjem se radost umnožava, kao kad čekamo našu rođendansku proslavu koja je jednom godišnje, sretni smo što smo još tu jednu dočekali, ako se naravno ne osjećamo prestariji. Čekanje ujedno umnožava i tugu, kada npr. čekamo da netko nama voljen ozdravi ili izađe iz bolnice.

Teško je s godinama prihvatiti da smo čekanjem nečega ili nekoga mnogo izgubili ili da više ne možemo vratiti vrijeme, pa osjećamo neko čekanje uzaludnim. To nam sve govori da ne možemo utjecati na Božju volju, On kao Veliki Kreator gradi naš život dok smo mi na neprestanom čekanju i tu ne možemo često djelovati i nešto učiniti. Možemo to sve prihvatiti kako bi s godinama održali zadovoljstvo i sreću u malim stvarima…. Prihvaćajući život uvijek svjesni da će našem čekanju doći jednom kraj, jednom iznenada…

„Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna.“ Psalam 130,6

Ma_daM X