Prav(n)o naprijed?

Na dugom i napornom putu pravi se pauza da se odahne, uzme koji zalogaj ili gutljaj i nastavi dalje. Odmor je nužan. Svi će se složiti s tim. Bit će različitih mišljenja tek o načinu koji nas odmara, što nam donosi odmor (i mir). Bez pauze i odmora ne piše nam se dobro.

Umara nas toliko toga. Svako malo. Već mladi se lako umore. Umaraju nas lažna obećanja i puste priče (političara), kritiziranja (susjeda i kolega), manifestacije (aktivista), zastoji (u prometu), redovi (na šalterima i blagajnama), kvarovi (autobusa, tramvaja, klima uređaja), nemari (uslužnih djelatnika) i propusti (javnih službenika). Umaraju i zamaraju. Reklame koje se ubacuju, sapunice koje lepršaju, zvijezde koje plešu ili pjevaju. Zamaraju nas – drugi ljudi.

Zamaraju nas – suvišne riječi.

Umara nas naš – pristanak.

...

Vrlo lako se skrene s tračnica. Život je nepredvidiv. Po mnogim stvarima čovjek može osjetiti da živi. Neki žive od adrenalina, neki od prijevara, neki od ljubavi, a neki samo od kruha.

A zapravo sve je to dio kolača, ono što nam život nudi. I sve je to tek u djeliću sekunde, kao prometni znak upozorenja ili stop. Pitanje: što je dovoljno? Je li dovoljno i povoljno nešto od toga odvojeno? Je li dovoljno nešto od toga spojeno? Je li nam dovoljan (ovaj jedan) život?

Adrenalin nam je prijeko potreban za reagiranja, budnost, pa i mršavljenje. Prepoznajemo opasnosti. Ali nas opasnosti bude. Uzbuđuju tijelo i duh. Opasnosti – uvijek vrebaju. Dovode do toga da nas cijele obuzmu afekti. Ali mogu povući i neku – strategiju. Razumnu granicu. Ako je smiren duh, ako duh vodi tijelo – unatoč uzbuđenju. I pitanje na koliko dugo. Ako pažnju ne drži na spavanju.

Ljudi se varaju, nađu u zabludi. Varaju, nenamjerno, sami sebe. Ako varaju namjerno, onda varaju – druge. Varkama koje nisu tek udica, nego i prijevarama koje su opasna stranputica.

Prijevarama koje su izučeni zanat. Pravni propisi. Rupe u Zakonu. Papirologija. Snalažljivost. Adrenalinska. I pitanje tko će izvući deblji a tko kraći kraj.

Ljubav. I preneseno značenje. Kriva i/ili prava? Sladunjava i/ili prenapuhana. Slaba. Ovisna. Razarajuća. Ili jaka. Kreativna. Plodna. Za živjeti od ljubavi potrebna je ispravna sintagma. Kakva je ljubav, i od koga; kako se doživljava i shvaća. I pitanje kome i kako je (od sebe) usmjerena. Kako se uopće – ljubi.

Kruh. I simbol. Hrana potrebna za preživljavanje, ne tek pekarski (bezglutenski) proizvod. Duhovna hrana potrebna za život. Za sitost. I za skromnost. Za dijeljenje. I pitanje što sve svednevice stavljamo u sebe kao kruh i umjesto kruha. I tko i što nas othranjuje.

(...)

I mi možemo slijediti poznatu izreku delfijskog proročišta: „Spoznaj sama sebe“! Spoznati sebe i svoje probleme, ne zbog spoznanja (i pravljenja drame) niti zbog reputacije pred drugima ili animacije. Spoznati i prihvatiti, vježbati problemske zadatke bez prepisivanja. Boriti se do počinka. Spoznati pravilo. Prezreti sebe, kad nema rješenja. Priznati poraz. Povući se. Ili – raditi iz sjene.

Ako živimo od nečega možda smo još daleko od samih sebe. Možda smo ovisni. A možda samo – živući. Možda (još) ne znamo bolje.

Kad adrenalin splasne, prijevare se otkriju, ljubav dogodi, kruha ponestane – nema više zezancije. Svatko treba zasukati rukave. Boriti se na život i smrt. Dati sve od sebe. Odlučiti.

Prezreti (svoj) bijedan život. Pre-zreti, vidjeti unaprijed, preduhitriti – jad i bijedu. Prezreti nemoralnu ponudu. Upozoriti. Spustiti rampu i drugima pokazati strelicu. Povući crtu. Provjeriti fusnote. Okrenuti novu stranicu.

Dati novu šansu. Sebi. Unatoč pravnoj odredbi. Pokušati dostaviti sve papire do zadanog roka. Ili uložiti žalbe.

...

Kažu da je nužna procedura. I birokracija. Kaže državna služba koja nema odmora. Za odmor služe blagdani, praznici, ispražnjeni od sadržaja (poslovne tajne). (U)prava nužna za dostojan život radnika. Ako neumorni bježe od ispraznih godišnjih odmora a ne od zadataka. Ako se redovno podnose godišnja izvješća. Ako se uočavaju i vlastite dužnosti i neotuđiva prava. Radnička. I svih ljudi. Koji ne žive od zraka.

Ako su nam odmor samo avanture, razbibriga, šund-literatura, ponuda dana, bakšiš i zdravica – za nikoga neće biti pomaka.

Neće biti ni – pristanka. Kod nekih. Na bilo što.

Dok se i ostali ne odreknu (su)viška i ne učine nešto prav(n)o od svog života. Dok ne prezru sve što zanemaruje dostojanstvo čovjeka.

...

Elena Petrić (Iz ciklusa „Feminizam. I što onda?“)