Ne posustani!

Uz rođendanske igraonice, kreativne radionice, sportske aktivnosti i umjetničke ili glazbene škole, roditeljima (za njihovu djecu) nude svoje programe mnoge alternativne zajednice. Nije riječ ni o podcjenjivanju niti o precjenjivanju dostupnosti informacija, jednostavno je tako – ukoliko su već programirane za uporabu, u funkciji su čak i bez pretplatâ.

Cijeniti ono što je ukorak s vremenom nije zadatak suvremenih filozofa ili religiologa kao učenjaka već kao onih koji imaju neposrednih koristi od rezultata.

Instrukcije nisu zanimljive ukoliko instruktori ponavljaju iste rečenice i ako nemaju osobne interese.

Za djecu su izvanškolske aktivnosti tek razbibrige.

...

Za dobar tek i za pravilnu prehranu čovjek treba više sastavnica. Jednoličnost okusa ili oskudnost namirnica izaziva protivljenje, odbacivanje i – eksperimentiranje dodacima.

Nekima je u opisu posla da posole svako jelo ili da doliju ulje na vatru, ali to nije zadatak vrhunskih kuhara.

Prehraniti dijete nije isto što i omogućiti da raste u zdravim uvjetima. Pa čak i kad su nezdravi uvjeti rezultat nefunkcionalnog sustava, za zdravlje je potrebno puno više od funkcionalnih treninga ili (ne)svjesnih mehanizama.

Inozemni prodajni lanci vežu se s domaćim dobavljačima ili distributerima, a svjetski poznate metode (rada) sa školskim ustanovama (i državnim službama).

Globalizacija je mentalni trening novih naraštaja.

...

Kojiput se može posustati pred naletom viška informacija. Roditelj ili odgajatelj nije jedini odgovoran za organizaciju slobodnog vremena djetetu, ali nije manje odgovoran ukoliko je prepustio tu organizaciju slučajnom prolazniku.

Nije potrebno vagati svaku riječ, ali potrebno je slušati i ono što se govori na ulici i ono što se tumači u učionici.

Potrebno je, ukoliko se izbor vrijednosti ne želi prepustiti slučaju i ukoliko se izvor vrijednosti ne pripiše određenim školskim sustavima ili tek njihovom komparacijom.

Djeca nas pitanjima predusreću. I pitanjima nas prevrću.

Pitanjima odrastaju.

Pitanjima se i djeca i odrasli zagrijavaju, uvježbavaju, podučavaju, oslobađaju, razotkrivaju.

Ukoliko se pitanjima ne sablažnjavaju i ne sili da odgovaraju.

Novinarske ambicije kojiput prelaze sve pristojne granice, jer naglasak stavljaju na pobude i poruke da su poželjne bilo kakve provokacije. Kojiput su dostupne informacije tek zagonetne smicalice dok su mjere dobrog ukusa novinarima postale frustracije.

Kada se to zamijenilo slobodu izražavanja i kretanja u krugu vlastite obitelji sa slobodom medija ili interesnih skupina koje se upliću?

Onaj tko doma ne postavlja goruća pitanja postavljat će ih na sebi dostupnim mjestima ili će postavljati ona preuzeta od društvenih aktera.

(Od)govor usput, pa bio on i od stručne osobe, ne može zamijeniti temeljit odgovor onoga koji vodi putem ljubavi i – istine.

Možda nije tako bezazleno pustiti dijete da usamljeno stupa putem tuđih predrasuda.

Možda nije bezazleno reći da će za istinu već biti vremena, kao (jednom) drugom prilikom.

Možda je vrijeme da se – sad – za djecu nađe vremena.

Možda je vrijeme da se dijete povede – istinom – mimo svih alternativa.

...

Elena Petrić