Jesu li tri kralja izumila porodiljnu naknadu – i koliko nam je ona važna?

Preuzeto s: http://mihovilkatic.com/porodiljne-naknade-tri-kralja/

Zlato, tamjan i smirna bili su poklon novom Kralju, ali vjerojatno i prva zabilježena vrsta porodiljne naknade ili naknade za novorođenče. Pretpostavljam da se nije radilo o velikoj novčanoj protuvrijednosti, jer su Marija i Josip za obred čišćenja prinijeli samo dva golubića. To je bio prinos propisan za siromašne. Dakle, mudraci ili kraljevi, kako ih popularno zovemo, možda ipak nisu bili tako široke ruke?

Kratka povijest porodiljnih naknada i dopusta

Bilo kako bilo, porodiljne naknade tek su donedavno bile institucionalizirane. Naime, krajem 19. stoljeća uvedene su prve zabrane rada za trudnice (!) te oblici zaštite zapošljavanja za majke. Naknade su uglavnom kaskale dodatnih nekoliko desetljeća. Danas su, ipak, rijetke zemlje koje još uvijek nemaju porodiljni dopust. Kuriozitet je da su među njima i Sjedinjene Američke Države.

Zašto su porodiljni dopusti stigli tek tada? Dotad su gospodarstva bila najvećim dijelom vezana uz zemljoradnju i stočarstvo te je i uloga države bila relativno mala. Velike obitelji, s više generacija pod jednim krovom, unutar sebe su se prilagođavale novonastaloj situaciji. Tek je industrijalizacijom društva počelo i formalno zapošljavanje žena izvan obiteljskog doma. Jačanjem radničkog pokreta u drugoj polovici devetnaestog stoljeća izborene su određene beneficije i za majke. Nažalost, tek tada, jer su uvjeti u tvornicama često bili nehumani, radilo se po više od dvanaest sati dnevno, a mortalitet majki i dojenčadi bio je prilično visok.

Koliko porodiljne naknade zaista pomažu?

Što se u međuvremenu promijenilo? Vidimo da postoje porodiljne naknade, a djece je sve manje. Možemo li onda reći kako iznos porodiljne naknade pomaže odluci za majčinstvo i povećava broj novorođene djece? Moja je teza kako su veći problemi povratak na mjesto rada poslije dopusta te mogućnost usklađivanja poslovnog i obiteljskog života. To potvrđuju i nalazi znanstvenika s Ekonomskog fakulteta, Akrapa i Čipina, s početka ovog desetljeća. Izuzetno malen dio udanih Hrvatica ima priliku raditi s nepunim radnim vremenom, što znači da su (potencijalne) majke prisiljene birati između ostanka kod kuće i posla s punim radnim vremenom. Vrlo nezahvalan izbor, zar ne? Dodatno, podrška roditeljstvu preko vrtića i drugih oblika skrbi za dijete pokazuje se nedostatnom, posebno u manjim sredinama.

Lokalne jedinice mogu se više ili manje isprsiti u pružanju jednokratnih pomoći, država može alocirati više ili manje poreznog novca (kojeg, opet, uzme od tih istih ljudi), no jedno je potrebno za ljude koji preuzimaju rizik. Neovisno o tome radi li se o odluci za poduzetnički pothvat ili nove male cmizdravce, jedno je važno: regulatorna stabilnost. Kad već skačete u bazen s povezom na očima, najmanje što morate znati jest da je voda dovoljno duboka da ne slomite vrat.

Zajednica će se pobrinuti za sebe – ako joj to dopustimo

U prijevodu, želite da država minimalno intervenira te da postoji stabilno okruženje koje će smanjiti rizike od nenadanih promjena “pravila igre” (npr. pražnjenja bazena nakon što su vam zavezali oči). Zajednica će se sama pobrinuti za sebe ako joj maćeha ne komplicira život. Maćeha može, primjerice, olakšati zapošljavanje na nepuno radno vrijeme, smanjiti birokratske prepreke radu vrtića i osnivanju privatnih, dopustiti podučavanje od kuće za obitelji koje žive u manjim (a posebno otočnim) sredinama ili povećati mogućnosti neoporezivih isplata od poslodavaca prema roditeljima. Sve te mjere se suštinski svode na manje regulative i mogu se opravdati načelom supsidijarnosti (odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije).

Ljudi će se snaći kad znaju da imaju slobodu i mogućnost organizirati se i pobrinuti za svoje. No, kada za svaku inicijativu tražite osamnaest pečata i trinaest dozvola, i usput otuđite pola bruto dohotka, građani neće samo početi imati manje djece. Oni će se i mnogo kasnije ženiti. Prirodnim slijedom stvari, očekujem da će javni bilježnici uskoro praviti i zapisnik o prvom spoju. Bila bi to romantika na hrvatski način, koja samo čeka da bude opjevana.

Mihovil Katić

O autoru: "Kad ne idem u peripatetičke šetnje, boravim na transfermarktu ili snatrim o povratku tramvajske linije broj 16. Brđanin Kejn."