Okretanje(m)?

Ponekad se čini sve pod kontrolom. Unatoč neplaniranim prekidima ili neočekivanim posljedicama. Fleksibilnost i prijemljivost, dobrodošli su izazovi ako skreću pažnju i pokreću moždane stanice.

Češće je ipak to da se izgubi kontrola. Ili nepromišljenom izjavom ili brzim okretajem. Trkom u bijeg, ako je opća opasnost. A kod nekih blokadom, zaustavljanjem koraka i/ili daha, ili knedlom u grlu.

Kontrolna točka omogućuje pogled (na sve strane), smjerokaz i nastavak. Od tuda s(v)e kreće.

A svatko ima svoj start, i svoj put.

I različite – reakcije.

...

Postoje obrambeni mehanizmi kao psihičke reakcije koje na vidjelo iznose naš strah zbog zamijećene opasnosti i moguće prijetnje. Pa i kada ti mehanizmi nasmijavaju ipak nas na nešto upozoravaju. Opasnost dolazi ili izvana ili iznutra. Nešto nas pritišće ili (ozbiljno) ugrožava. Možemo se i međusobno promatrati: za nekoga je vrisak tek prva (izvanjska) reakcija, dok je za nekoga vikanje duga seansa; za nekoga je uzvraćanje istim udarcem, a mrmljanje sebi u bradu kao nešto usput. Psovke i lamatanje rukama. Prodoran pogled i – okršaj. Da, ako je samo promatrano izvana.

Iznutra je opasnost – neposredna. Trajnija.

Nezamijećena (drugima) kao takva.

Ali ipak na neki način detektirana, i (drugima) alarmirana.

Kompleksnost psihičkih procesa koji se događaju u nama izlazi na površinu kada se nađemo u nelagodnoj, stresnoj, mučnoj, neizvjesnoj situaciji. Lančane psihičke rakcije povećavaju (negativne) naboje i preskaču s jedne na (sve) druge osobe. Muške i ženske.

Svađe su nekad (prijeko) potrebne, ali ne i svi popratni emocionalni ispadi i/ili ružne riječi. Kao kolapsi, na ulici, i uzvraćanje istom mjerom – pokazuju cijelu frustriranu generaciju.

Svađa može biti uvod u sklapanje dogovora. Može izgraditi odnos. Ali i ne mora. To nije prvotna uloga. Svađa prije svega pokazuje da (netko) nema mira, da se nešto loše osjeća (u zraku).

Pričati o svojim osjećajima način je smirivanja. Ukoliko nije tek ubjeđivanje ili nagovaranje drugih za priklanjanje, uvažavanje ili dopuštanje bez razmišljanja. Ili davanje sebi oduška. Ili agresija, ako je priča destruktivna.

Za do-govor je potreban raz-govor, iznošenje i uvažavanje tuđeg mišljenja. Usklađivanje realističnog stanja (svijesti) o dobiti i dopuštanja – nešto – osjećati. I paziti – što (s tim osjećajem) činiti (ili ne činiti). Biti svjestan svoje osjećajnosti. Biti svjestan svoje razumnosti. I tek tada čekati u zasjedi, ako će se trebati koji put napadom obraniti (jer ponekad je dovoljno sakriti se, dok opasnost ne prestane).

Međusobno uvažavanje je kao uzimanje materijala za obradu, sastavljanje ugovora, pisanje izvješća. I uvažavanje prigovora. Za konstruktivno svađanje potreban je isti položaj, ali ne onaj ispod staklenog stropa ili u tržišnom natjecanju. Uvažavanje i raspravljanje kao dvije strane iste medalje, kad svađa ne znači (psihičko) zlostavljanje. Rasprava je potrebna za razjašnjavanje i odlučivanje (kad nema iskrene pozitivne reakcije, koja daje trenutne jasne uvide).

Dogovor vrijedi i kada je na početku bilo (ne)slaganja, pa makar i nije bilo detalja nacrta, detaljnih uputa ni dalekosežnog pogleda. Dogovor može biti oko tekućih pitanja (i općeg dobra). A može biti i oko velikih obrtaja. Dogovor mogu postići odgovorne i poštene osobe, koje se poštenom prepirkom jedna pred drugom (i jedna drugu) i optužuju i brane.

Ono što uznemiruje je pomisao da dogovor mogu postići i osobe koje su konkurentne i nepoštene, ako se udružuju za prljave poslove, sebične samoobrane (i samoobmane). Dok ne okrenu jedne drugima leđa, i dok ne okrenu jedne protiv drugih. Ili ne okrenu još više novca.

...

Uznemiruje se društvenu svijest. Ali ne onako kako uznemiruje neizvjesnost ishoda za protagonista (bilo koje tajne operacije). Svađa (kao i zanemarivanje osjećaja, bilo svojih bilo tuđih) može dovesti i do raskida. Može dovesti do podjele (i povrede). A simptomi nisu isti za sve; suze, jecaji ili potpuni slom. Ukoliko je skriveno negodovanje neće manjkati niti nahuškavanje. Možda ni izdaje. Osvete. I nemogućnosti (nutarnje) obrane.

Za izbjeći opasnost bankrota može biti povoljna (bankovna) štednja. Može biti dovoljna procjena (vrijednosnice).

Za (vanjski i nutarnji) mir potrebna je pošteda – (vlastitog i tuđeg) života.

Bez svađa i bez zastrašivanja. Bez muško-ženskih konkurencija.

Bez (puno) priče. (Samo)kontrolom vlastite (burne) reakcije.

Nema opasnosti sve dok život nema cijene.

...

Elena Petrić (Iz ciklusa „Feminizam. I što onda?“)