P(r)ogledaj!

Zamislimo scenu nekog romantičnog filma u kojem će mladoženja dignuti veo svoje drage i ugledati njezino lijepo lice, nagnuti glavu da ju poljubi u usta i izvojevati gromoglasan pljesak svih prisutnih (iz publike).

Već viđeno. Već istrošeno, otrcano, sladunjavo, djetinje.

A ipak, romantične komedije razveseljuju srca jer nose u sebi onu crtu naše svakodnevnice koja je smiješna. I dok se od toga prave smiješne scene i dokle god zajedničko gledanje u kinu ili pred malim ekranima donosi užitak druženja, rijetko će tko priznati da upravo u njemu rastu neka bajkovita očekivanja. Pa čak i oni koji se osjećaju odraslima ili zrelijima da bi se izgubili u sanjarenju ponekad požele u svom intimnom okruženju doživjeti upravo – romansu. Kao i životnu – osobnu – sreću.

U povojima ulagivanja ili laskanja vrlo neprimjetno mogu rasti (nerealna) očekivanja, pogotovo kada se učini da se počinju ostvarivati.

Svejedno radi li se o ljubavnim pričama ili poslovnoj karijeri.

Ili – humanitarnoj akciji.

Potrebno se s njima odmah suočiti, da se prekasno ne pokaže kako se ne mogu dokraja ispuniti.

U gore opisanoj ljubavnoj sceni zapravo se ne nalazi ništa što bi odudaralo od očekivanja koja svatko od nas nosi u sebi (samo što bi svatko volio pričati svoju priču na način na koji još nitko drugi do sada nije pričao).

Zar nas ne veseli iščekivanje, kada vjerujemo da ćemo i doživjeti ono što želimo doživjeti? Zar nas ne ispunja radošću pomisao da je naš uspjeh u onome lijepome što nam se događa? Zar nije tjelesni dodir ono što nam daje sigurnost da zamijećena ljepota nije samo iluzija (ili vizija)?

Zar je uzvraćeni pogled (i poljubac) nešto čega se čovjek stidi? A pljesak je li išta drugo nego društveno prihvaćanje, prepoznavanje i priznavanje osobne časti?

...

Svatko u sebi ima nešto čemu se drugi mogu diviti. I u (osobnim) odnosima udvoje, i u obitelji ili na poslu (u školi, župi, naselju, ili drugdje) gdje promatraju mnogi.

Ukoliko se to ne dogodi na senzacionalan način čovjek može posumnjati u svoju vrijednost. Ili ju (prividno) izgubiti zaboravom. Ako ga i prije toga drugi nisu u taj nedostatak (ne)namjerno uvjerili.

Ukoliko ne doživi ništa filmski u svakodnevnom životu čovjek može umjesto življenja svakodnevnog života izabrati radije gledati film ili čitati knjigu. I početi laskati sam sebi, svejedno da li razumije svoju životnu situaciju. I obiteljsku – pozadinu.

Ukoliko će tražiti samo vlastiti položaj u društvu možda će društvu pristati platiti polog – svojom vlastitošću.

...

Nisu realna sva očekivanja. Nisu sva očekivanja realizirana. Nisu sve realizacije rezultat nekog (ili nečijeg) očekivanja.

Ponekad se nešto (ili netko) pojavi kao iz vedra neba.

Ili iz samog – Neba.

Nije sreća u ljubavnoj priči nego je sreća ljubav u svakoj životnoj priči.

Sreća može doći i u svakoj – pridošlici.

...

Elena Petrić