(Po)kretanje(m)...?

Šetnja se preporučuje onima koji imaju slab metabolizam. Čini dobro i srčanim bolesnicima, ako se ne kreću po strmim i napornim putovima. Pomaže cirkulaciju i dobro raspoloženje. Razbuđuje umorne i snene.

Šetnja kao takva ne znači sport, ali je svakako put rekreacije. Dopušta preneseno značenje. Nije igra jer nema unaprijed dogovorenih pravila, ali poput igre može biti i poučna i zabavna. Ovisno o motivima pokretanja. Ovisno o (duhovnom) raspoloženju.

...

U životu su česte prekretnice. Na putovanjima mijenjanje prijevoznih sredstava pa i onda kada je sve uračunato u cijenu i kada vrijedi ista kupljena karta. Neki ljudi jednostavno ne sjede na svojim mjestima, dolaze u zadnji čas i – provlače se. Snalaze (se). Iznalaze (neko) rješenje (za sve).

Ako i rade nešto za sebe.

...

Šetati znači ne žuriti. Ali ne znači dangubiti.

Prošetati ponekad znači ne riskirati. Ne švercati se (u javnom prijevozu).

Znači uštedu novca, ali ne i vremena. Igrati na sigurno.

Tko u hodu ne zna uživati ne zna (svijet) oko sebe nimalo i ništa (zamjećivati). Tko ne zna usporiti korak – možda neće nikada kasniti, ali neće znati opisivati detalje – neće imati svoj putopis.

Tko u malim (privatnim) stvarima ne nalazi ništa zanimljivo u velikim (javnim) dobrima biti će mu užasno dosadno.

Sve dok se ne uklope u ono prisvojeno.

...

Na važne (poslovne) sastanke preporuča se doći ranije. Ako smo naručeni (kod doktora) pretpostavlja se da ćemo – ako dođemo ranije – manje čekati (da dođemo na red). U redovima se označava linija diskrecije, a nakon obavljenog posla slijedi brzo pospremanje.

Kašnjenje zahtijeva ispriku, a propust na(do)knadu.

...

Šetnja je zabavnija u dvoje. Rečenice su shvatljivije kada u njima nalazimo priložne oznake.

Mjesto radnje, početak i kraj puta.

Način (radnje) i komunikaciju.

Vrijeme darovano i ispunjeno (provedeno s) drugim(a).

Sredstvo susretanja.

Šetnja je ljepša kada smo (barem) nas dvoje.

...

Treneri vježbama predlažu tempo, makar svaki čovjek otkriva sam što mu predstavlja veći napor i gdje su mu granice mogućnosti.

Na daleki put bolje je ne ići neupućen. Na dugu šetnju treba se pripremiti.

Znati kada treba prošetati (sam) jer se (drugome) ne može (ili ne smije) prilagoditi.

Znati kada treba u dugoj šetnji – šutnjom ili razgovorom – opustiti se i odmoriti.

Izaći na vidjelo.

Izgovoriti (i izbaciti) to nešto (iz sebe).

Prihvatiti coaching iskusn(ij)e osobe.

...

Neki pokreti tijela mogu izazvati probleme, ako su nagli ili ih prate krive namjere. Ne pomažu svima iste vježbe. I nemaju svi iste kapacitete.

Nemaju svi upornost za isto, nemaju slobodno vrijeme, ili prilike za ugrijavanje.

Nemaju svi (stalno) zaposlenje.

Možda imaju stalno prešetavanje.

...

Dojam se ostavlja u prolazu, kao u izlogu ili profilnoj slici.

Uvijek se nešto (i nekoga) može naći ako se šeće po špici.

Prijevoz do trgovačkog centra neće uzmanjkati. Samo će radno vrijeme varirati.

Nekim ženama možda će se prepoloviti. Sati. A možda i satnice.

...

Šetnja će biti privlačnija ako se nađe nas par i unaprijed se dogovorimo. Ako nas bude više bit će zanimljivo onima koji će gledati uokolo.

Ali ako je (nešto) više onda je riskantno.

Ako je za pokretanje vlastitog biznisa, onda je neophodno.

Jer bolje je krenuti pješice dok je povoljno (vrijeme). I dok još nema uzbrdice. Ili dok se još može natrag.

Dok se traže subvencije za bilo što (zajedničko) od javnog interesa, još manjka pokretanje onih istreniranih menadžera koji će uskladiti vrijeme, plaću i vrijednosti jednakih mogućnosti sa zakonitim, prihvaćenim i stvarnim razlikovnim sadržajima na svim putovima koje su ljudi – i žene i muškarci – utabali.

Za pokretanje (obiteljskog) biznisa treba biti pravedna podjela poslova. I treba biti odgovornih planiranja.

Ako se pokretanjem tog posla ne negira potreba resursa i svih ljudskih faktora.

Ako je radnik važniji od profita.

Ako je odgovoran radnik prije svih i onaj koji je vodeća osoba.

Ako prvi korak prema drugima učini onaj koji ima povoljniji položaj.

...

Zar je ono biti s nekim (ili hodati i šetati) isto što i naprosto biti s bilo kim, raditi ili imati bilo što? Zar biti znači samo biti prisutan, ovdje i sad? Je li to tek (od)važno ili ne?

Biti čovjek – žena ili muškarac – nije tek ono što se može imati ili raditi.

...

Elena Petrić (Iz ciklusa „Feminizam. I što onda?“)