Poniznost (I.)

Za govoriti o poniznosti može se, za početak, govoriti o božanskom.

I zagovarati – Boga.

Bog je Stvoritelj. Stvoritelj svijeta, stvoritelj čovjeka, svakog čovjeka. Sv. Anselmo, kad je htio unutar filozofije riječima smisleno govoriti i razumskim govorom dokazati da Bog postoji, rekao je da je Bog ono najveće od čega se ništa većeg ne može zamisliti. I, ne ulazeći dublje u tu filozofsku problematiku, mi možemo shvatiti barem dio toga o čemu je govorio. Veličina ovdje nije samo geometrijski/matematički pojam/predmet koji zamišljamo omeđenog nekim prostorom i smještajući ga unutar nekih granica. Koliko puta smo rekli za nekoga da je velik u našim očima, koliko puta smo čuli da se nešto veliko dogodilo ili da nas čekaju u životu neke velike stvari. Veličina o kojoj se u tim rečenicama radi jest oznaka važnosti, bitnosti onoga o čemu pričamo. I nije nam teško, ako vjerujemo da Bog postoji i ako nam riječ bog nije tek krinka ili poštapalica, nije nam teško misliti na to da je njegova veličina nešto iznimno, neusporedivo, uzvišeno, sasvim drukčije od svega ostalog što postoji.

Tek u odnosu prema tome i takvome Bogu možemo govoriti o čovjeku kao stvorenju stvorenom od Boga, koji nije sam sebi dao bitak (nije sam sebe stvorio, pozvao na život i – vjeru). Naš život i naše čovještvo je dar, dar Božji. Dar koji tek otkrivamo, upoznavajući sebe i druge – razmišljajući o sličnostima.

Zamislimo li se nad bilo kojim čovjekom mogli bismo završiti tek u antropologiji (promatrajući primjere ljudi oko nas pitajući se i za sebe i za druge što je čovjek?). Shvatimo li da ipak nismo sami sebi uzrok, počelo i početak – naše traganje će ići dalje od (filozofske) antropologije, pa i uopće od filozofije.

Neka naše traganje ide sve do korijena – metafizike – i temelja poniznosti. I neka se na metafizici ne zadrži.

Neka se govor o svijetu i čovjeku – i Bogu – ne zaustavi na fragmentu, fragmentu koji sve opisuje tek kroz ovu ili onu filozofiju (koja se od ideologije ponekad razlikuje tek nazivom).

Neka se ovaj pisani govor ne zaustavi (početničkim) bijegom, (buntovnim) napadom i/ili (prividnim) poniženjem, barem ne prije nego bude vrijeme (za dalje).

...

Elena Petrić (Iz ciklusa: Feminizam. I dalje?)