(Pro)vokacija?

Za (javne) nastupe valja se pripremiti. Za polaganje ispita također. Za primanje gosta kao i za odlazak u posjetu, za (roditeljske) sastanke i godišnja okupljanja (team building-a). Priprema je prava stvar. A ukoliko smo skloni reagirati na prvu, ukoliko je naš temperament eksplozivan; ukoliko smo rastreseni meteoropati, zbunjeni zbog tuđih petljanja u naše poslove, ili ukoliko smo samo uredni i radimo svoj posao – priprema će kod nekih trajati duže kod nekih kraće. Priprema i pozor. Sad! Kada stigne (dugo iščekivana) prilika, sve drugo se zaboravi. Ulaže se velika svota ili se sve – baš sve! – stavlja na kocku.

Neki vole iznenađenja. Ekstravaganciju. Šik. Neki crnu komediju, parole i krilatice.

Neke iznenađuje gracioznost (ženske) pojave, neke očarava plemenitost (duše), a neke zaluđuje paljba provokativnih riječi.

...

U vremenu ekonomskih kriza i problema monetarne politike, nezaposleni se žale na teškoću primanja novih zaposlenika u uspješna poduzeća i rijetko pozivanje na razgovor za posao. Oni koji iza sebe imaju bogatu karijeru lakše se provuku i brže dođu do vodeće pozicije. Nekad su se žene borile za pravo rada na način da kod muškaraca naiđu na shvaćanje (pretpostavivši da se žene mogu lakše međusobno sporazumjeti). Pokušale su ponekad muškarce kompromitirati. Ali nije manjkalo ni međusobnih proturječja. Nije manjkalo antipatija prije pokušaja i nije manjkalo nesporazuma i tenzija. I danas ne manjka pretjecanja u ženskim utrkama. Isticanja, nadmetanja, blaćenja i zadiranja. Ljubomorâ. Rat među ženama.

I makar su plaće srazmjerno i sramotno sektorski ustaljene, svatko treba priliku da se dokaže. I svakom je na poslu prvi put najteže. Svaki posao u svojoj tradiciji ima neko prvo lice. Jedna je žena bila prva u nekoj profesiji da bi nakon nje uslijedile druge. Ali i svaka druga je imala svoje ime i svoj radni staž.

Koliko pobjeda u malom! Do sad!

Ali, to je još premalo.

Burza možda i dalje nosi krivi broj. Pravilo (poduzeća) ima svoju politiku, ljudske resurse. Na papiru možda i piše opis posla, ali u hodnicima se osjeća bojkot.

...

Spontanost nas često uvaljuje u nevolje. Ali bezvoljnost se javlja kada se mora paziti na svaku riječ. Recitacije su prilika za svladavanje treme, a citati za potkrepljenje. Usputni komentari za izbaciti iz takta, a suzdržanost dobivanje na vremenu. Smijeh kao lijek i bezazlena obrana, a tikovi i geste rukama znak prepuštanja ili napuštanja. Dok se ne krene s napadom i slabim točkama – dok se ne izgradi reputacija. Dok ne procuri informacija. Dok se ne proširi trač.

Provokativni sadržaj. Aludiranje.

Žene u show business-u. Show (op)scene.

(Prigodno) ukrašavanje ili (prividno) sučeljavanje.

Prilagodba ili korupcija. Ili upornost u traženju potpora.

...

Kao da je feminizam još (ili tek) na pola puta. Teorija koja ne daje kruha. Praksa koja ne umiruje nutrinu. Ljepota koja se i dalje skriva. Čežnja koja se prenosi i prepričava. Nalet spontanih emocija ili kontroverzna priprema. Ambicija i odskočna daska.

Sve veća gungula. Ako je – odbijenica.

Veći profit. Ako je pripremljen teren.

Pljesak. Ako je – bockanje.

Promjena po(d)stave.

Nastavljanje s pripremnim poslovima ako izjave i natječaji nisu tek pro forma.

Ako komisija nije probrano-prodana.

Ako je dovoljna tek ženska ekipa. I slatka pobjeda.

...

Što (ili tko) onda i dalje uznemiruje naše savjesti?

...

Elena Petrić (Iz ciklusa „Feminizam. I što onda?“)