Putevi pomirenja

Putevi pomirenja ne mogu se tražiti u različitom, već u onome gdje je tkanje gušće, da bi po već isprepletenim nitima počeli tkati one nove niti: od mene, od tebe, one koje se još nisu srele.

Tkanje nastaje od naših niti. Od mene same, ili tebe sama, nastaju tek dvostruki čvorovi.

Dati utkati svoju nit zajedno s tvojom, znači dati se u zajednički posao.

Krenuti iz ja u mi, i dopustiti da nas Tkalac zaplete.

Ne gubiti nit znači strovaliti se u tkanje bez vlastite niti: kao da prije nije bilo moje vlastite povijesti.

Izgubiti svoju nit i trčati po tkanju znači bezglavo se sjuriti i proliti svoju energiju života. Znači mijenjati svoje lice i postati bezličan, radi uklapanja.

No, ono je tek prividno uklapanje jer stvarno pletivo se nije niti dogodilo.

kako bi odvojili tu svoju bezličnost koja je naslonjena ili kamuflirana nekim tkanjem, treba početi traženjem svoje niti. Barem neke.

Treba uskrsnuti neki dio moje duše koji je već utkao svoj trag, napipati ga i nastaviti šiti.

Kamuflaže su na koncu tu da budu razotkrivene, čine me hibridnim bićem koje se poput kameleona pretvara u neku strukturu, ali na izvana.

Kamuflaža je zahvalna tehnika preživljavanja.

No, za pravi živi život ponekad je potrebno napraviti rez sa starim tkanjem u kome su niti tek slijedile tvornički obrazac. I pronaći svoj.

Anna Lice