Radost (II)

Sjetimo se kako i Gospu pod križem nazivamo Žalosnom, ali ona nije bila u vlasti tmine i tuge – nije bila u grijehu, nije nikome činila loše i nije izgubila niti je dopustila da na kocku stavi svoju vjeru, nadu i ljubav. Nije bila u očajanju ni u tim najtežim trenucima, ali nije bila u tjeskobnoj brizi čak niti zbog poroda u teškoj situaciji ili nevoljama uslijed Isusovog rođenja i ranog djetinjstva. Žalosna Gospa je patila, ali nije se u patnji ni izgubila niti slomila.

Isus i Marija pokazuju uzajamnost (i put) u suosjećanju i zajedništvo u pobjedi nad žalovanjem i žalostima svijeta.

Borba za radost nije bilo kakva borba protiv tuge. Boriti se za radost ne znači pretvarati se da je sve dobro ako nije.

U našem svijetu nije sve dobro.

Borba s onim što nije dobro je pozitivna borba, a ne pozitivna psihologija koja ograničava naše misli na osobni uspjeh ili suočavanje s vlastitim i tuđim problemima.

Da uspješnost pozitivnih pristupa ne bude tek insinuacija duboke radosti naspram vjerskih pobuda, Božji zahvat daje uspješni samozaborav u radosti kojom se s dobrim svladava zlo – istovremeno (supostojanjem) u sebi i u drugima. Takva radost ne ostaje samo u dobrom raspoloženju (ili društvu) zaposlenika (ili timova).

Poukama svetog apostola Pavla ustrajmo u činjenju dobra svima, ponajpače domaćima u vjeri. U toj radosti neće nam dozlogrditi (činiti dobro).

...

U ovim trenucima kada možda i ne možemo fizički prisustvovati misi u crkvi i (redovito) primati sakramente, opet možemo sudjelovati na duhovan način u liturgiji Crkve. Njegujmo ono što spada u radost pobožnosti i tradicije proslave Božića među kršćanima (koja je bogata tradicija jer je raznolika već prema različitim krajevima svijeta).

Živjeti duhovno Božić znači i razmatrali život Isusa Krista. Čitav život. Utjelovljenje, Otkupljenje, Uskrsnuće – rođenje, smrt i (pro)slavljenje.

Nova liturgijska (crkvena) godina je tek počela, tek je Božić – u radosti naše vjere.

Predstoji nam spajanje radosti i tuge, suživot u kojem se otkriva nadolazeće konačno Spasenje. Do tada nam ipak ne mora ponestati izvora radosti – Boga i Božjeg imena – kome svatko (tko je čuo za Božić) može pred jaslicama barem simpatično i radosno tepati, ako ne i u poteškoćama zavapiti.

...

"Radost nije krepost drukčija od milosrđa, već radije određeni čin i vid milosrđa", piše sv. Toma Akvinski u Sumi teologije. Radost je nešto što želimo sami sebi, ali i drugima možemo željeti. I ne kvarimo ovih dana radost Božića jedni drugima. Radost Božića kao radost (zbog) Boga kao malenog Djeteta.

I radost kao u malog djeteta.

Malo radosti može drugima učiniti velike milosti. Radost je krepost od koje i drugi imaju koristi, ako je autentična. To je radost koja prati brigu, obzir, detalje ljubavi, naša mala mrtvljenja koja drugima čine život ljepšim i time radosnijim, sretnim životom. Nije to udovoljavanje svojim niti tuđim sebičnim ili čulnim željama, to je ona krepost koja daje polet dobrim i nesebičnim djelima. To je ono što pokazuje da smo u konačnici sretni kao kršćani i zato što jesmo kršćani, što smo zaista Kristovi učenici i svjedoci vjere.

Velika je radost Božić(n)a, ukoliko se ne provede tek kao svjetovna svetkovina.

...

Elena Petrić