Razgovor s Laurom Bičanić

Laura Bičanić, sebe bi opisala kao sasvim običnu 21-godšnju djevojku. A na čestitke za redovito izvršavanje svojih obaveza, osvrće se s riječima: "Što je tu posebno kod tako svakodnevnog?"

Iako sebe doživljava ni malo drugačijom od drugih po životnim zahtjevima i problemima koje svakodnevica pred nas stavlja, Laura u sebi nosi unikatan svijet. U razgovoru nam je malo otškrinula vrata, pa povirite u tekst, i upoznajte ju!

VG Foto: Laura u svom najudobnijem izdanju

Ekstremno… svakodnevno

Laura je rođena kao osoba s cerebralnom paralizom te se većina njenog aktivnog života odvija uz pomoć kolica. Iako su oni najaktivniji trenuci u njenom životu lišeni toga pomagala! Kao što je na primjer judo koje trenira i ekstremni sportovi, koji si s vremena na vrijeme omogući.

Život u tijelu koje neke od najuobičajenijih stvari ne dozvoljava, kao što je hodanje, otvara um poput padobrana i širi granice duha. Tako svatko tko upozna Lauru, stiječe dojam osobe koja je iznimno otvorena, osjetljiva za druge i snažno pronicljivog intelekta!

Za sebe kaže da nije neustrašivi duh: „Dosta stvari me strah. Ja imam strah, za većinu stvari koje drugi ljudi nemaju – kretanje, hodanje, u formama koje nisam navikla. Zbog čega sam preoprezna.“

Dok je penjanje na male ljestve za Lauru nemoguća misija, letenje je ostvareni san!

Kada na red dođe tema parasailinga… Laura ushićeno opisuje ljepotu beztežinskog stanja u javišoj točci, tišinu koja je 'tamo gore'. „Ne osjetim težinu na rukama i nogama. Jednostavno…letim!“

Također je i veliki ljubitelj mora.

"Velik sam obožavatelj mora. Voda preuzima dio moje tjelesne težine i javlja se mogućnost da hodam po tlu – lovim ravnotežu. Inače je previše gravitacije. Mogu plivati, a kad se umorim mogu stati na svoje noge. U vodi nema težine na zglobove, niti problema s ravnotežom."

Ljepota razgovora s Laurom sastoji se u njenom detaljnom razumijevanju pojedinosti čovjekova života i vrijednosti koju pridaje svakom djelu i 'ama baš svakom naporu koji čovjek poduzima da bi kvalitetno prošao kroz svoj dan.

Laura je od ove godine studentica portugalskog, a nastavlja od prošle godine i sa studijem španjolskog, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ova dva jezika i kultura iz kojih dolaze u skladu su s njenom veselom i izražajnom naravi! Strast koju osjeća prema životu „izbijaju“ iz Laure, iako sam život sa sobom nosi izazove.

Život u studentskom domu jedan je od izazova koji je Laura savladala bez problema, dok za neke druge pothvate teže nalazi rješenja, kao što je na primjer auto-škola. Zbog tek nekoliko auto-škola koje imaju komande potrebne za upravljanje od strane osobe s invaliditetom, nije lako uklopiti tečaj u obaveze, pa će s tim planom još malo pričekati.

Judo: „nježan način“

„Sa završetkom prvog treninga, ja sam znala – tu sam doma!“

Judo klub osoba s invaliditetom Fuji iz Velike Gorice pod vodstvom Marine Drašković, takoreći drugi je krug obitelji za našu Lauru. Nevjerojatne su dobiti koje članovi imaju. Laura nam navodi i one fizičke, kao što su jačanje tijela, koordinacije i muskulature, ali tu su i one psihološke. Svijest o vlastitom disanju jedan je dio treninga, koji se stječe vježbom disanja iz dijafragme.

Od samoga početka trenerica i voditeljica Marina nam pristupa s punim poštovanjem. Stvar je u pristupu, cijeni se osoba u svom punom integritetu. Osim toga, tamo se trenira stvarno judo, a ne nekakav preinačeni prepojednostavljeni oblik. Sve to izvlači zadovoljstvo i napredak iz članova.

„Judoke su jedni od najinteligentnijih ljudi. Ako se usporedi snaga uma i tijela, za judo je definitivno važnija ova prva! Bez obzira na naše strukturu tijela, tehnikama stječemo prednost. Judo ima svoje principe, a najvažnije je postići rezultat uz minimum utroška snage. Zbog toga je to inteligentan sport!“, kaže Laura.

Judo u Laurinom životu jedan je od primjera da se isplati imati snove. Borilačke vještine za nju su od malih nogu bile neostvarena želja, a tek kad se pojavila Marina s Fujiem, želja je dobila svoje ostvarenje.

„Svi mi imamo drugačije potrebe“

Laura, iako često neustrašiva u pomicanju vlastitih granica i slušanju svoga srca u pogledu odabira u svom životu, pokazuje izrazitu crtu realnosti. Ono za što se zauzima je jasan i realan odnos prema osobama s invaliditetom. Zna i iz svog iskustva, koliko je ponekad teško probiti vlastitu granicu neznanja i nepoznavanja kako neka osoba funkcionira. Zato je uvijek potrebno dati šansu. Ne zatvoriti se. „Svi smo mi marsovci ispod kože“, Laura nam kroz šalu poručuje da je svatko od nas na svoj način poseban, bio on osoba s invaliditetom ili ne te da smo upravo po tome slični, odnosno ljudi. Zato je potrebo dati šansu, sebi i drugima, za upustiti se u odnos…

Što ne štima?

U razgovoru o društvenoj neosjetljivosti otvaramo dva područja… Jedno je ono arhitektonsko, a drugo ono „među nama“.

Vjerojatno ne postoji bolja izvdba rampe od one na POU Velika Gorica! I dok se osobe tom rampom mogu lagano uspeti, a sami ulaz je dodatno njome uljepšan, niti kilometar dalje Policijska postoja je pravi primjer nemogućnosti prilaza zbog dizala u kvaru. Brojne su još javne ustanove u glavnom gradu, a kamo li u drugim mjestima Hrvatske, na listi čekanja za uređenje pristupa kako bi im svi bez razlike mogli pristupiti. Tužna je spoznaja, da osoba poput Laure, iako joj njena dob i sposobnost omogućava samostalno snalaženje u takvim situacijama, biva sputana fizički neprilagođenim mjestima. Ona po sebi zatvaraju osobu u socijalnom smislu, odnosno onemogućavaju joj samostalno kretanje i rješavanje (najčešće) birokratskih obaveza.

Fizičke se prilagodbe, iako spore, događaju. No, one interpersonalne ponekad ne idu u dobrome smjeru. Sve je više individualizma što se vidi po iznenađenjima ljudi kada dožive tvoje zaista zainteresirano pitanje: Kako si? Individualizam nas zatvara u sebe same i otežava da uvidimo kako svatko od nas ima neki svoj problem. Drugi su za nas svijetovi koje trebamo upoznati. Oni nam olakšavaju da prihvatimo vlastite živote. Dijeleći brigu s drugima, sami bivamo oplemenjeni susretom i olakšani u svom problemu, znajući da drugi prolaze slično.

Kako „zgromiti“ svoje probleme?

Laura nas ostavlja s definitivno najboljim savjetom kako se uloviti u koštac sa svojim izazovima: dan po dan…

Anna Lice