Slobodno (je) vjerovati...

Čovjek spoznaje Boga (kao Boga koji jest) – u vjeri.

U vjeri čovjek upoznaje Boga kao konkretnog Boga (kao Boga koji se dao spoznati/objaviti kao takav). U vjeri o kojoj mi sada govorimo čovjek Boga nakon spoznaje priznaje kao Boga – javno i zajednički.

U vjeri po kojoj se danas u svijetu spoznaje i priznaje, poštuje i časti dostojanstvo Boga kao Boga – moguće je nedvosmisleno, bezvremenski i konačno poštovanje života, dostojanstva i prava svakog čovjeka (i svakog bića).

...

Čovjek proživljava određene duhovne krize – u moralnom određenju.

Krize koje ponekad zbog svog intenziteta dovode do razmjernih tjelesnih i duševnih problema.

U pokušaju moralnog opredjeljenja čovjek si postavlja pitanja na koje etika (i uopće filozofija) ne može dati sveobuhvatnog odgovora.

Niti jedan čovjek ne može svojom zamijeniti (slobodnu) volju (i misao) nekog drugog čovjeka (kao ni volju Boga). Razum i znanje može biti djelotvornije kod jednog ili drugoga čovjeka, ali ljudsko dostojanstvo bilo kojeg čovjeka ne ovisi o njegovim (duhovnim ili moralnim i inim) činima. I oni koji filozofijom završavaju svoje (u)poznavanje čovjeka kao čovjeka priznaju mu dostojanstvo (biti, života, postojanja) jednako kao što je moguće priznati zadatak svakog čovjeka da živi čovječno, da bude svojim životom dostojan tog imena (čovjek).

Oni koji vjerom prelaze granice filozofske (antropološke) spoznaje i razumski (i životno) mogu podvući svoje vlastite granice (ograničavajući neko djelovanje). Ukoliko žele.

Ipak, unatoč priznatim ljudskim pravima, mnogi svjedoče ponašanju nedostojnom čovjeka. A nedostojno je čovjeka i ovo – okradati dostojnost koja je samo Božja.

Dostojanstvo Boga kao temelj dostojanstva čovjeka dostojno je priznati prije govora o (moralnim) pravima, dužnostima i nastojanjima.

Milost pak, kao nadnaravno Božje djelovanje, od naravnog započinje i u vjeri se ostvaruje. Ukoliko nadnarav pretpostavlja narav (kako nas uče mnogi, napose kršćanski filozofi), i narav iz naravi shvaćamo – moguće je iz nadnaravi shvatiti i narav i nadnarav samu. Drugim riječima, moguće je vjerom sudjelovati u Božjem djelovanju i istovremeno to djelovanje kao takvo i shvatiti. Moguće je shvatiti nadnaravni život, ukoliko ga se kao takvog živi.

Ukoliko ga se kao takvog slobodno živi.

Ili, ukoliko se misli o slobodi čovjeka.

I, (o)slobodi misli (milosne).

...

Elena Petrić