Slobodno (se) nadati...

Da, barem jedna inačica smrti je – neminovna, nezaobilazna.

Za neke – bolnija. Za neke – unaprijed pripremljena.

Za neke – šok. Za neke – preobraženje.

Ne smrt u kojoj nema ništa od misli, osjećaja, stanja. Nego smrt koja je umiranje sebi. Dobitak. Nešto o čemu možemo čitati u Svetom pismu i rastumačiti duhom (Crkve).

Umirati – to je ono što je strah i drhtanje (i što je opisivao S. Kierkegaard), to je nešto kao plač i škrgut zubi (na što je opominjao Isus Krist).

Svima nam je kroz to proći. Kad-tad.

I upravo ta tjeskoba zbog neznanja kako će to biti (kada napokon bude) dovodi do (neke vrste) nade. Nadamo se da će (nam) biti – podnošljivo.

I upravo ta zabrinutost oko umiranja dovodi do toga da se zanemari veća (ili viša) nada, nada koja se odnosi na ono što će biti nakon svega (toga).

Koji ne prestaju misliti na mogućnosti svijeta o kojem se priča (ili svjetovne mogućnosti), teško će početi misliti (i pričati) o mogućnostima koje su moguće tek ukoliko nisu od (ovoga) svijeta.

Možda tek nakon smrti spoznamo da nešto (ovo ili ono) nije bila (cijela) istina.

Zar ne bi i tada prava spoznaja bila radost prosvjetljenja?

Ili bi tu ključ užitka i ponosa bila naša prethodna (dobra) volja?

Možda to ovisi o danas, o današnjem svojevoljnom (slobodnom i usmjerenom) prihvaćanju obraćenja.

Sjetimo se, ne donosi svaka bol i svako stanje ni do (moralne) utjehe ni do vjere kao (radosne) spoznaje. Neke boli traju čitav život, a da ne mijenjaju čovjekov duh (ni misli, ni riječi, ni dijela). Nekima boli, čežnje i nemiri ne prestaju do smrti, ali mijenjaju (zlo)volju u dobru (u dobrovoljnost).

Možda će konačna spoznaja biti konačna utjeha, i sloboda (ljubavi) koja je radost nakon patnji. Možda. A možda će se bol nastaviti. Kraće ili duže. Ili neizmjerno dugo.

Možda je vrijeme da pitamo (nekog drugog) – umjesto pitanja što misliti – što nam je (misliti i ) učiniti upravo sada.

Možda da upitamo onog Drugog? I da nam bude bitna njegova misao i njegova volja (ukoliko je zaista istinita i dobra).

Božja volja. Bit.

I Riječ. I Duh.

U svijetu, u Crkvi.

Taj Drugi je – Isus Krist.

...

Elena Petrić