Svete tajne

Koliko god mogli uspoređivati religijske ili vjerske čine, ukoliko su samo ljudski čini nećemo govoriti o Otajstvu, prije će se raditi o nekoj tajnovitosti. Eto zašto je sveta misa u kojoj mi sudjelujemo nešto posebno, misa je pristup Otajstvu. Misa nije tajna, misa je sveta tajna.

Krist se žrtvuje, kako pjevamo u liturgijskom obredu Velike subote, to je otajstvo našega spasenja. Krist je žrtva i žrtvenik, mi samo participiramo. Ali to nije samo. Bog nam je to omogućio jer zna kako je to čovjeku – svakom od nas – potrebno. Ne tek zbog naše ljudske naravi, nego jer bez te participacije i duhovne hrane nemamo života u sebi. Hranimo se sa stola Riječi i Kruha. Sveto pismo i Hostija trebaju biti naša najvažnija hrana, ne samo zbog duhovnosti, duhovnog života koji želimo njegovati, nego zbog vječnog života na koji smo pozvani. Tko ne jede Kristovo Tijelo nema života u sebi. I sam Krist i njegovi učenici, napose sveti Pavao, upozoravali su – i Krist još to čini po svojim vjernim učenicima – da se ne damo zavesti, da se ne zavaravamo. Za život nam je nužna Hrana – Krist, ne samo vjera u Njega nego i zajedništvo s njim, sjedinjenje, sjedinjenost.

A kako se možemo sjediniti s njim, kako se možemo sjediniti – priključiti – njegovom žrtvom? Na misi se sjedinjujemo s Kristovom žrtvom. Prije svega srcem, ali i tjelesno ako se tjelesno pričestimo. Zato je važno imati na umu i kad se fizički ne možemo pričestiti – možemo se u duhu, duhovno. I dobro je da to onda radimo, željom i molitvom. Svatko može sudjelovati na svetoj misi i tako se sjediniti s Kristom. Ali za puninu, vrhunac slavlja, stvarno i potpuno sjedinjenje pod misom događa se u primanju čestica svete Hostije, u pričesti. Zato se za taj događaj treba očistiti od teških grijeha u svetoj sakramentalnoj ispovijedi i pripremiti u sebi – svojoj nutrini, srcu, razmišljanju i liturgijski (prateći misu u svim dijelovima, aktivno sudjelujući; poštujući red svete mise, obrasce molitve, izgovor/odgovore, kretnje; od početka do kraja – slušanjem i molitvenom pripravom).

Dobro je da se čistimo sakramentom svete ispovijedi redovito i kontinuirano pogotovo ako češće sudjelujemo na svetoj misi. Da budemo tankoćutni za čišćenje i nutarnje raspoloženje. I tako Krist dolazi na prvo mjesto, u središte. On je smisao slavljenja ovog svetog susreta stvorenja i Stvoritelja. I zbog toga se ostvaruju ciljevi svete mise (klanjanje, zahvala, zadovoljština i molba) ne po našim zaslugama nego po njegovim. Mi molimo njegovu molitvu predanja koju je molio na Križu, molimo je iznova s njim. A oni koji se ne mogu ili ne smiju – zbog teškog grijeha na savjesti – pričestiti ili pričešćivati, ipak mogu i trebaju sudjelovati na tako uzvišenoj molitvi.

Velika je milost biti dio svete tajne sakramentalne i molitvene povezanosti.

...

Elena Petrić