Uzljubi svoje postojanje

Uzljubi svoje postojanje,

nemoj uzljubiti svoj ego,

ono je tek klimavo bilo

žile kucavice

što prijanja uz

stijenku života.

Nosi svoje ja

tamo gdje treba.

Nosi ga.

Idi u svijet s njime,

ali dobro ga u sebi

sakrij.

Nevino si priljubljen

bio u krilu

jedne žene.

Tamom si bio

ovijen,

dok je svijetlo

treperilo

od tvog

tubitka.

Tamo si bio

već čitav

ti.

Zorio si

od prve zore.

Oko tebe su se

ovijale

niti čežnja

Božjeg daha

koje su te

tkale

u proplanku

majke.

Dozivao te beskraj,

u bezdno

si bio

dan.

A, ipak te nije bilo

strah.

Puhao je vjetar,

zaljuljao ti tijelo.

Od korijena

si

potekao

van.

Usta si širom

otvarao,

ječio je

tvoj glas.

Žmirio si

na najnoviju

novost.

Tako si

upoznao

dah.

Udahom prvim

već si

oživio

život cijeli.

Putove je tvoje

obgrlio tvoj

krik!

Dok si bio zrno,

znalo se koje ćeš

stablo

biti.

U godovima je

ostalo upisano

tvoje

ime.

Ne brišu

ga

niti

poplave,

niti

rijeke tmine.

Duh ti je darovan,

da pronosiš svijetom

svoj

dah.

Da ne ostaneš

zarobljen

u tonu

ega.

Da se na njemu

odbaciš

do dubine,

prvine i

početka

ruah.

I. I.