Vjera Crkve

Isus je onaj koji (sve) zna, koji (nas) poznaje; on je onaj koji se (svaki put) sažali zbog samoće (u kojoj se nađemo ili u koju bježimo). Sažaljenje o kojem se tu radi nije sažaljenje u kojem se na nekoga gleda svisoka, nije niti uživljavanje u tuđu situaciju zbog vlastitog iskustva ili straha za samoga sebe. To nije projiciranje tuđe situacije na sebe ili traženje sebe u drugima. Isusu je žao da su ljudi bez Božjeg društva.

Čovjek bez Boga tone sav u crnom zlu, prepušten sebi ili ljudima često ostaje jadan i izgubljen, bolestan i nemoćan. Ono što nam je Isus pokazao je to da je prva pomoć onima koji su kao ovce bez pastira – poučavanje.

Zar je pouka toliko važna? Izvuči pouku? Izgledno i dogledno.

Ponekad izvlačimo pouku iz događaja, ponekad iz tuđih osvrta, uvijek – iz vlastitog zaključivanja. Poučiti se (od drugih), dati se poučiti, znači dopustiti drugome da utječe na nas (bilo svojim primjerom, riječima ili prisustvom). Nije dobro da čovjek bude sam, nije dobro da čovjek stalno bude sam, nije dobro da čovjek (na kraju) ostane sam. Ali, s obzirom da ljudska društva često razočaravaju – Isus često stane u sredinu. Ako je to bilo u (evanđeoskom) opisu njegovog javnog djelovanja, bilo je i u stilu njegovog božanskog autoriteta.

Govoriti o Bogu (Gospodaru neba i zemlje). Dati caru carevo, a Bogu božje.

A Bog, Bog je ljubav. Presveto Trojstvo je zajedništvo Osoba (tri osobe koje su jedan te isti Bog). Ljubav ili zajedništvo, to je to – zna onaj koji je Bog, ono što je božansko, znaju oni koji su Božji. Ali tek kada Isus stane u sredinu osobe, osobnosti (i društva). Kada Isus čvrsto stoji u psihologiji i sociologiji. Kada Isus postane središte naših misli i učenja. Kada vjera u Isusa (p)ostane u ljubavi (pobožna) i u zajedništvu (vjerske zajednice kojoj Isus nije sredstvo nego Drugi – Druga Božanska osoba). Kada (nam) Isus sjedne (kao što zadnja knjiga Svetoga pisma opisuje da Netko sjedne na prijestolje). Tada sjedište Crkve koje prenosi vjeru, omogućuje i naše naviještanje. Poučavanje, jer vjeru su nam prenijele generacije (vjernika).

...

Isus preko vjere Crkve i zajedništva vjernika premošćuje prostor i vrijeme. I dolazi opet (i po tebe i po mene). Dolazi da vidi jesmo li izvukli pouku od onih koji su nam vjeru navijestili. Dolazi da vidi jesmo li poučili druge u onome u čemu smo prije njih bili poučeni. Jer, kao što je Aurelije Augustin potvrdio za sebe riječima „Vjerujem da bih spoznao“, kakva je vjera kršćanina ako ne potvrđuje „Vjerujem da vjerujemo (zajedno)“?

To – navještaj i vjera – je život s Isusom i za Isusa. Posao Crkve. Njezina misija, zadaća. Čast i vlast Božja. Pouka. Događanje. Ili hitna pomoć.

Savjest ljudskog društva. I život svijeta.

(Ne)mir otajstva.

Moja (i tvoja) briga.

...

Elena Petrić