Dekalog, pięć

Čitanje ovog teksta prije gledanja filma utjecat će na gledateljev recepciju filma. Filmovi su po sebi perpleksni, pa se uvidima iz teksta mijenja gledateljeva percepcija i iskustvo gledanja, koje nakon čitanja postaje više prepoznavanje pročitanog, a manje samostalno razotkrivanje. Važno je napomenuti da je upravo ta zagonetnost na kojoj su filmovi izgrađeni, osnovni element dubljeg uključivanja gledatelja u priču i proces u pozadini. Preporuka je pogledati film, pa pročitati tekst, u nadi da će se onda dogoditi obogaćenje, razrješenje potencijalnih nejasnoća i produbljivanje sadržaja koji su nam trojac Kieślowski, Piesiewicz i Preisner pripremili.

''Ne ubij!''. Peti nastavak Dekaloga ima kraću i dužu verziju. Kraća se verzija zove Dekalog, pięć, a duža verzija filma Krótki film o zabijaniu. Preporuka je pogledati obje verzije, iako je više prikaza nasilja pa će nekima možda to zasmetati u duljem nastavku. Iz toga razloga, dovoljno je pogledati kraću verziju, ali upečatljiviji je dugometražni nastavak zbog onoga što su autori namijenili za ovu zapovijed.

Sukob svijetova: rođenje bratstva

Ovaj nas film uvodi u priču mladoga probisvijeta Jaceka Lazara i nadobudnoga idealističnoga odvjetnika Piotra. Upečatljivo je Jacekovo prezime, paralelno s Lazarom iz Svetoga pisma i Piotrovo ime koje označava stijenu i upućuje na sv. Petra. Jacek je besciljno buntovan i čini se da uživa u kaosu: guranje čovjeka u zahodu, bacanje kamenja s mosta na prolazeće automobile, tjeranje golubova pred staricom, agresivna igra s užetom, nevoljkost da podijeli vožnju taksijem ili prepusti prednost itekako zaposlenijim ljudima, itd. Neki tračci ljudskosti naziru se u njegovoj zaigranosti s onim djevojčicama koje nasmijava dok sjedi u kafiću i pogotovo u fotografiji male djevojčice koju nosi sa sobom. Je li mu to pokojna sestra ili mu je to uspomena na neku izgubljenu nevinost, na nepovratno otuđeno djetinjstvo? S druge strane, Piotr je pred važnim prijelazom u svome životu i u svojoj karijeri: stručni pravnički ispit koji će ga učiniti pravim odvjetnikom. Vidimo njegov žar i njegovu želju da se istinski bori za pravdu i da bude kvalitetan odvjetnik, onaj koji zastupa realne osobe i brani njihov slučaj, a ne plaćenik koji sudjeluje u provođenju slijepoga sustava. Shvaćamo i da ima prekrasan odnos sa svojom suprugom koju čujemo preko telefona u iščekivanju novoga života: njihova djeteta.

Ubiti: uzeti nečiji život

Zaplet radnje događa se u susretu Jaceka i taksista. Autori su valjda upregnuli sve sile da niti jedan niti drugi ne ispadnu simpatični likovi. Toliko se pokvarenosti vidi na obojici da, na žalost, daju dojam logičnih razloga za ubojstvo, tj. kao da se to jednostavno moralo dogoditi između njih. To, naravno, nije poanta ove zapovijedi – baš suprotno – ali fantastično je gledati kako su se autori potrudili stvoriti ozračje i emocije za gnusan i krvav čin. Nije ipak fantastično gledati njihov konačni okršaj. Dapače, u dužoj verziji filma poprilično je mučno gledati kako se sporo, temeljito i krvoločno potuku, sve do trenutka dok Jacek ne smrska taksistovu glavu onim ogromnim kamenom. Sukob nije ravnopravan i Jacek to u potpunosti koristi. Kieślowski kao da naglašava to ''izbijanje života'' iz taksistovih pluća, njegovo u konačnici nemoćno gušenje i mukotrpno izdisanje – svu težinu i teret uzimanja tuđega života.

Počelo „Ne ubij“: Lice

Čitav ton filma većinom odiše crnilom i beznađem. To se odlično vidi po tome kako je snimljen. Žuta leća kamere odaje dojam zagađenosti i pokvarenosti. Jedan se kritičar izrazio da izgleda kao da je netko urinirao po svim kadrovima i scenama. Jedina svijetla točka stvarno ispada Piotrova borba za Jacekov slučaj i njegova uporna inzistiranja da humano, osobno i zauzeto pokuša doprijeti i do njega i do pravničkoga sustava. Na žalost, Piotr ne izlazi na kraj sa sudom i Jacek dobiva smrtnu kaznu. Ni nakon toga, odvjetnik ne odustaje od svoga štićenika i tu se događa jedna prekrasna scena ljudskosti: razgovor osuđenika i pravednika, Jaceka koji u Piotru kao da ponovno nalazi tračak izgubljene ljudskosti i Piotr koji se svim silama bori za dušu ovoga jadnika.

Kulminacija i rasplet radnje dovode nas pred jedno gorko spoznanje i par neugodnih pitanja. Sudska vlast izručuje pravdu i uklanja Jaceka s ovoga svijeta. Jesu li hladni egzekutori gori ili bolji od pomahnitaloga ubojice? Može li se uopće postaviti takvo pitanje o ovim ''ljudskim hladnjacima''? Nisu li svi zapravo užasni? Je li sustav ovakve pravde samo nastavak krvavoga niza oduzimanja života? Traži li se spas osobe ili samo poravnavanje računa, bez obzira na cijenu? Način kako je prikazano Jacekovo smaknuće otkriva tu nemilu istinu. Profesionalno i hladnokrvno, bespoštedno i bešćutno događa se ''pravda''. Jacek je platio cijenu svojom glavom i svi mirno možemo doma: zločinac je pao! Kako gorka i nečovječna sudbina, kao ''pseudo-katarza'' za nas gledatelje. Nije potrebno ulaziti u vizualne detalje scena, svatko može primijetiti Jacekove reakcije ante rem i reakcije njegova tijela post rem, ali možemo podijeliti bol i očaj doživljene iz Piotrove perspektive, osobito u njegovim uzvicima na kraju filma.

Kako ovaj nastavak govori o petoj Božjoj zapovijedi? Posvetimo se nekim detaljima, prije nego što dođemo do promišljanja i zaključaka. Zanimljivo je da u ovome nastavku na kratko uočimo Dorotu i Andrzeja iz Dekaloga, dwa. Može biti opet neka zanimljiva aluzija na pobjedu života, a može biti ona ''Easter egg'' koji su nam autori ostavili na volju. Također je interesantno da je ovaj nastavak najmanje fokusiran na sive zgrade na koje smo se već navikli jer naš protagonist Jacek konstantno tumara gradom (Warsawom) dok ne završi u taksiju pa u zatvoru, ali najviše odiše duhovnim sivilom i bijedom. Pojava ''nijemoga svjedoka'' jedna je od najboljih u cijelome Dekalogu. Ovdje ga zateknemo dva puta i to u dvije različite uloge: prvi je puta radnik koji drži mjeru i izmijeni pogled s Jacekom (zanimljivo je da se riječ ''mjera'' skriva u riječi ''kanon'' što može upućivati na kanon morala ili najbolje na sâmo Sveto pismo), a drugi je put radnik u zatvoru koji nosi ljestve i susreće Piotra (što može upućivati na Jakovljeve ljestve i put prema Bogu, prema spasenju). Naravno, ovo su vrlo specifična tumačenja i može ih se uzeti cum grano salis, tj. svaki će gledatelj pronaći u tome svoj doživljaj. No, doima se da ova objašnjenja, barem implicitno, skrivaju biblijsku sliku Boga (kao ''nijemoga svjedoka'') koji poziva grešnika na obraćenje od zla, a pravednika na ustrajanje u dobru.

Jedan motiv koji smo već zamijetili u prijašnjim filmovima i koji će kulminirati osobito u šestome nastavku, a koji je tu izrazito prikriven jest simbol mlijeka. Suptilni su pokazatelji toga u ovome nastavku, pogotovo u kraćoj verziji, ali odlična je scena kada Piotr dolazi u zatvor i taman kako ulazi u dvorište prema vratima kaznionice, široki nam kadar kamere ukaže na brojne spremnike mlijeka koji se nalaze poslagani u redu. Znak je to milosti koju Piotr nosi Jaceku, a možda i sâme Božje milosti kao iskupljujuće prisutnosti u ljudskoj okrutnosti. Bog ni u zatvoru ni u smrtnoj pogibelji ne uskraćuje svoje vječno spasenje. Od tuda svoje mjesto u kršćanstvu nalazi tjelesno djelo milosrđa: zatvorenika pohoditi.

Još jedan motiv jest lice. Lice je oznaka osobe. Jacek da bi ubio taksista pokriva njegovo lice, a na kraju ga i pokriva tim ogromnim kamenom. Sustav ubojici oduzima ''lice'', tj. njegov obraz jer on je ubojica, nema pravo na pomilovanje. Sustav je bez lica. Zatrti nekoga: ubiti znači oduzeti mu lice. Obespraviti nekoga znači depersonalizirati ga. Vječna sreća ipak izmiče iz ruku ljudskoga reda i zato Jakovljeve ljestve; paketi mlijeka pak označuju Milost, Milosrđe koje djeluje i u najcrnijim okolnostima života. Dodajmo i sliku kršćanskoga raja jer biti u zajedništvu s Bogom znači biti u visio beatifica, blaženome gledanju Lica Božjega.

Kristolikost

Što se to događa s našim Piotrom, odvjetnikom? Piotr postaje duhovni sudionik čitava zbivanja. U zatvoru, prije Jacekova smaknuća, vidimo jasno da je Piotr sudionik s licem u čitavom događaju (osobno je involviran). Vrhunac njegova sudjelovanja je odgovor na stražarevo pitanje kad će biti gotovo s posljednjim razgovorom s osuđenikom, na koje ovaj odgovara: ''Nikada!''. Jasno nam postaje pobožanstvenjeno njegovo lice koje tako postaje Kristu slično, kristoliko, preuzimajući mesijansku zauzetost za spasenje duše.

Je li to onda smisao ovoga filma i njegove asocirane zapovijedi? Bog ne zaboravlja svoje štićenike, kao pravi odvjetnik, i onda kada im se fizički život oduzima? ''Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu'' (Mt 10, 28). Je li Jacek u odnosu s Piotrom povratio svoju dušu, pokajao se i izbjegao onoj drugoj, vječnoj smrti? Je li taj ''ne ubij'' povraćen Piotrovom borbom za Jaceka koja onda iz te Božje perspektive nije uzaludna pred okrutnim sustavom? Što to govori nama za naš pristup ''ubijanju'' naših bližnjih? Kieślowski je sa svojim kolegama autorima u ovome uratku vrlo zorno prikazao okrutnost sustava ljudske pravde i glasno prigovorio primjeni smrtne kazne, makar ju je kroz lik pomahnitaloga i psihotičnoga Jaceka gotovo prikazao opravdavajućom. Treba napomenuti da je scenarist Piesiewicz po profesiji pravnik i fascinantan je ''njegov lik'' Piotra u kojega se sigurno strastveno unio. Sve to čini ovo djelo upečatljivim svjedočanstvom o važnosti i veličini pete Božje zapovijedi. Da naš odgovor ne bi bio: ''Da, naravno, pa nikoga nikada nisam ubio niti ću to učiniti… pa svima je to jasno'', ovaj se film svojski potrudio da nam prikaže agresivne i bratoubilačke porive ljudske naravi. Kao što je primijetio E.M. Jones slijedeći mudrost sv. Jakova apostola, naša pala ljudska narav vodi raspuštenu strast i grijeh prema smrti gotovo jednosmjernom putanjom (usp. Monsters from the id, str. 90. i 91.). Suočeni s tom stvarnošću kod Jaceka i s ljepotom borbe za istinsku pravdu kod Piotra, možemo uvidjeti duboku mudrost te naizgled banalne i svima razumljive zapovijedi. Koliko nas koraka dijeli od razumnosti i humanosti do onoga hladnoga sistema krvavoga poravnavanja računa? Taj put nitko od nas ne bi trebao podcijeniti ili mu služiti kao slijepi pretplatnici iz svojih udobnih životnih pogleda.

Marko G.

Anna Lice