Dekalog, szesc

Čitanje ovog teksta prije gledanja filma utjecat će na gledateljev recepciju filma. Filmovi su po sebi perpleksni, pa se uvidima iz teksta mijenja gledateljeva percepcija i iskustvo gledanja, koje nakon čitanja postaje više prepoznavanje pročitanog, a manje samostalno razotkrivanje. Važno je napomenuti da je upravo ta zagonetnost na kojoj su filmovi izgrađeni, osnovni element dubljeg uključivanja gledatelja u priču i proces u pozadini. Preporuka je pogledati film, pa pročitati tekst, u nadi da će se onda dogoditi obogaćenje, razrješenje potencijalnih nejasnoća i produbljivanje sadržaja koji su nam trojac Kieślowski, Piesiewicz i Preisner pripremili.

''Ne sagriješi bludno!''. Slično petome nastavku, i šesti ima kraću i dužu verziju. Ovdje stoji preporuka da je bolje pogledati duži uradak jer se radi o svojevrsnom remek-djelu naših autora i o kulminaciji njihova genija. To ne znači da je sve razumljivo samo po sebi pa ćemo se, naravno, upustiti u tumačenja i dijeljenje dojmova. Priča je intrigantna, čudna, upečatljiva i toliko karakteristična za Kieślowskog & co. Likovi i čitav film su vrhunac umjetničkog stvaralaštva ove ekipe i pokazuju svu virtuoznost u upotrebi simbola, motiva i tehnika.

Što je teže? Otkriti dušu ili tijelo?

Šesta nas zapovijed uvodi u odnos jednoga mladića i jedne atraktivne tridesetogodišnjakinje. Neizostavno je odmah naglasiti ime naše protagonistice i nije nikako slučajno: Magda, Magdalena, ona koja je u evanđeljima oslobođena zloduhâ i gorke prošlosti. Mladić Tomek živi u stanu sa starijom gospođom, službenik je na šalteru u pošti i voajer koji promatra Magdu u njezinim ljubavnim aferama, s brojnim muškarcima koje prima u svoj stan. Tomek ju ometa pozivima, ne govoreći ništa sa svoje strane i iritira lažnim dojavama o pristignutim pošiljkama i o curenju plina u stanu zbog kojih ona gubi vrijeme i živce. Kako to da mladića nećemo okarakterizirati kao perverznjaka? Vidimo to po njegovim reakcijama. Kada je vidio da je Magda istinski isprovocirana u pošti zbog krivih obavijesti i da ju je naveo na bijes, Tomek potrči za njom vani i prizna joj da je on tajnoviti špijun. Primjećujemo Magdinu ljutnju u reakciji, ali istovremeno olakšanje jer je ''peeping Tom'' (aluzija na Tomekovo ime u engleskome izrazu ili slučajnost?) priznao istinu, više je od onoga što se čini. Upečatljivo je u sceni kasnije vidjeti njegovu smjelost: Magda, sada znajući da ju Tomek promatra, poziva svoga ljubavnika u stan i želi započeti s intimnim odnosom (blizu prozora, na očigled promatrača), ali priznaje dečku da ih netko gleda. Ljutiti momak izlazi van, dere se i poziva voajera na sučeljavanje, na što se Tomek spušta iz zgrade, ''popije šaku'' i zadobije masnicu. Gledatelj bi očekivao tipičnu reakciju kukavičluka od jednoga perverznjaka, tj. da je ostao u stanu u strahu i panici, ali Kieślowski nas očito upućuje na mnogo više.

Ozlojađena sobom pokušava ozlojaditi i njega

Kasnije kada Tomek, nakon muke i zarađene ozljede, uspijeva skupiti hrabrosti, izraziti svoju ljubav i pozvati Magdu na spoj, saznajemo da se mladić isprva zadovoljavao gledajući njezine interakcije s muškarcima, ali da je prestao. Magda to cijeni, no još ne vidi dublji smisao svega ovoga. Ona u spolnosti vidi seks, zadovoljavanje i prvenstveno tjelesnu privlačnost. Ona ga poziva u svoj stan i oboje ''dobivaju svoje'': Magda dovodi Tomeka bliže k sebi na što on nespremno i nezrelo reagira te prerano ejakulira. Ona kao da je time dokazala samoj sebi da je seks samo seks, a on bježi u sramu u svoj stan. Sve to budnim okom špijunira ona stara gospođa s kojom Tomek živi. Magda gotovo odmah nakon te nezgode shvaća što se događa i vidimo na njoj ogromnu žalost; pokušava dozvati mladića i telefonski i natpisima koje pokazuje na prozoru, no on odlazi u svoj zahod i prereže si zapešće. Vidjevši kola hitne pomoći, Magda još dublje uviđa što se odvijalo u pozadini i da je Tomeku istinski stalo da nje sâme, a ne do njezinih čari. Scena u kojoj ona dočeka jutro, sada u bijeloj haljini i u sobi obasjanoj svjetlošću novoga dana, očiti je znak da se dogodila temeljita preobrazba.

Što se dogodilo? Kako tu možemo govoriti o ljubavi koja mijenja ili o snazi šeste zapovijedi? Tomek je ukrao teleskop, perverznjak je koji špijunira tuđi intimni život, maltretira ženu u koju je zaljubljen, koristi svoju poziciju i u stanu i na poslu da isprovocira ''svoju žrtvu'', nakon ljubavnoga neuspjeha pokušava samoubojstvo… kako on onda može biti pozitivan lik, kako uopće ovdje možemo uvidjeti razrješenje šeste Božje zapovijedi? Nije li sve ovo točno i eksplicitno kršenje imperativa ''ne sagriješi bludno!'' Krenimo na simboliku ovoga nastavka pa ćemo, nadam se, doći do nekih odličnih smjernica za promišljanje.

Bijelo

Simbol mlijeka ovdje je bjelodano očit i najbolje upotrijebljen s obzirom na cijeli Dekalog. Tomek si uzme za zanimaciju drugi posao, dostavljanje mlijeka, samo kako bi mogao imati više kontakta s Magdom. On joj donosi mlijeko, simbol milosti, i time joj naznačava više od onoga što je pojavno, kao da joj izriče sadržaj svoje duše, vapeći za dubinom odnosa. Bjelina mlijeka simbol je čistoće. Punina okusa mlijeka, njegova hranjivost sugerira nam da je čistoća nešto „puno“, a ne prazno. Čistoća je obilovanje nečega, a ne nedostajanje. Magda prolijeva bocu s mlijekom u trenutku očaja i tuge, razočaranosti u muški rod, nepostojeće ljubavi, neuzvraćenoga razumijevanja, doživljene hladnoće. Magda je živeći izraze ljubavi (spolnu intimnost) živjela bez ljubavi, to ju je duševno „ispraznilo“, čega je simbol prolijevanje mlijeka. Ono što na površini vidimo, nije što se događa. Tomek je naizgled u prekršaju zapovijedi, kao i Magda, on kao voajer, ona kao slobodna žena koja opći s više muškaraca. Time nam autori žele reći da je čistoću prije svega potrebno potražiti u srcu, a potom se zabaviti spolnim moralom. Magda je formalist ljubavi, a Tomek „pije“ sadržaj ljubavi; čežnju, nasladu, razočaranje, bol, gorčinu, gubljenje smisla života radi iskorištenosti i nevoljenosti od svog predmeta ljubavi. Magda spolnost prakticira bez ljubavi, pa je stoga „čista od“ ljubavi. To želi prikazati kao princip: da se spolnost može prakticirati „čisto“, čisto bez ljubavi. Tomek pokazuje da on spolnost ne može prakticirati bez ljubavi. Nije beznačajna informacija o tome kako je prestao zadovoljavati svoju spolnu žudnju gledajući Magdu. Onda kada se zaljubio u Magdu, Magda je za njega prestala biti objekt požude te je postala i subjektom, dakle osobom. Tomekov lik nam pokazuje i još jednu značajku ljubavi: njezinu beskompromisnost. Tomek je Magdu volio čitavim bićem, njezinu osobu u cjelini. Jedan za jedan. Simbol toga; život za život, pokazan je i u činu Tomekova pokušaja samoubojstva. Ne čini nam se da je pokušaj samoubojstva čin dostojan ljudskosti, no ako pogledamo srcem možemo u tom aktu vidjeti želju ljubavi da prokrvari zbog onoga koji se ljubi.

Peeping Tom: slika interior intimo meo

Zašto Tomekov lik nije sablažnjiv? Ili, bolje preokrenuti pitanje: autori koriste kontroverzni motiv, na što s njime žele uputiti? Autori se u ovome filmu poigravaju s nama nudeći nam slike koje nadilaze prikazano i odraz su nekog drugog svijeta. Autori nas ovim filmom žele uputiti na Božju prisutnost i trajnu izloženost naše nutrine njegovu pogledu. Ta naša iskonska golotinja duše pred Bogom nije nešto što nas posramljuje. Ono što nas posramljuje jest naša nečistoća pred Njim. Nije Bog taj koji nas promatra i izruguje u našoj slabosti, intimnosti, ljepoti naše krhkosti. Ne, on je taj pod čijim pogledom duša diše. Sram se u nama rađa i pred nama samima, kada god pristupamo sebi i drugima kao prema predmetima, kao prema objektima. To svaki put činimo kada spolnoj intimnosti pristupamo ne ljubeći.

To nam otkriva zadnja scena koja ne pokazuje realno što se dogodilo, no pokazuje veću realnost od pojavne stvarnosti prikazane u filmu. Tomek nije bio fizički u njezinome stanu dok je ona plakala, ali je bio tamo, bio je prisutan. Autori nam prikazuju sliku Božje prisutnosti koja je upravo vrlo često takva. Kieślowski upućuje na ovu pojavnost koristeći i nebrojena stakla. Probajte samo primijetiti koliko su se puta Magda i Tomek našli, gledali i susreli preko dva ili tri sloja staklenih površina: u pošti, preko teleskopa, preko njihovih prozora, u prisustvu one kugle na Magdinu prozoru i pokraj one crvene staklene stijene u hodniku. Kada gledamo te odraze lica koji se ne susreću direktno bez prepreke i posredništva, kada još uzmemo u obzir da je Magda slikala na platnu u svome stanu, vidimo da nas autori upućuju na slike, na gledanje višega i dubljega i detaljnijega od onoga što na prvi pogled djeluje, što nam se pokazuje kao površina.

Strah od pogleda

Možemo također primijetiti jednu igru sa slikom Boga koja se, na žalost, često povezuje upravo s ovom zapovijedi Dekaloga, a koju nam autori ovdje zorno prikazuju vukući nas za nos. Ljudi vrlo često krivo doživljavaju Boga, gledajući Njega kao onoga koji nas gleda samo da bi nas zatekao u grijehu, problemu, propustu ili slabosti pa nas kaznio i uživao u tome. Upućuje to na Sartreovu Mučninu, na problem tolikih što običnih što visoko intelektualnih i inteligentnih pojedinaca koji u Bogu vide prijetnju, ''velikoga špijuna'', promatrača, čudnoga i opterećenoga starca koji intruzivno upada i djeluje na naš život. ''Što me stvorio takvoga kada je znao da ću pogriješiti?'', pitanje je koje upućuje na onaj sram i grižnju savjesti, muku i pobunu protiv Stvoritelja zbog grijeha. Dolazi se do promašenoga zaključka da je sve lijepo i ugodno u životu grijeh, da je Bog sve to stvorio isključivo radi toga da bi nas kušao, da bi nas opteretio, ispitao, da je čitavu spolnost zamislio kao jedan veliki problem i muku. Upada se u napast da Boga optužimo da je zapravo zloduh, da je on onaj ''Tomek'' koji gleda nas ''Magdu'' u našemu bludu, u našoj bijedi i onda pronalazi neko svoje izopačeno zadovoljstvo i nasladu. Napravimo paralelu s još jednim djelom. Vrhunski je to prikazao J. R. R. Tolkien u Gospodaru prstenova gdje na ironičan način prikazuje negativca (Sauronovo oko) upravo onako kako mi često i krivo prikazujemo Boga, sebi i drugima: neki tamo moćni vrhovnik koji samo čeka da posrneš, da padneš u napasti i sagriješiš pa da te vidi, progoni, kazni i proždre, a sve zbog nekog svog sebičnog cilja. Koliko je to daleko od istine? Upravo dijametralno i nešto takvo vidimo u Dekalogu, szecs. Nije Božje oko gledalo grijeh, neko je gledalo grešnika, grešnicu koja je vapila za ljubavlju i nije ju pronalazila. To je ona ista Magdalena iz Evanđelja, izgubljena duša, oslobođena zloduha i upućena na novi život. Bog je Onaj koji mrzi grijeh, da, ali ne i grešnika. ''Odgovori im: ‘Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! (Ez 33, 11), i ''Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.'' (Mt 9,13).

Spomenimo prisutnost ''nijemoga svjedoka''. Njega ovdje susrećemo vrlo diskretno, u kaputu dok prenosi živežne namirnice. Nećemo previše inzistirati na njegovoj pojavi, kao što je to bilo očito u petome dijelu, ali znakovito je da ga ovdje susrećemo onako usputno, mirno, ljubazno i ljubavno. Kao da hoće reći: sve će se dobro završiti kada se ono temeljno posloži. I upravo se to temeljno posložilo. Uz sve mladenačke muke Tomeka i ljubavne jade Magde (koja ironično pred kraj prolazi jednaku muku zabrinutosti i preuzetnosti za subjekt (sic!) svoje ljubavi), dolazimo do njihova susreta, sada bez stakla, gdje nema više špijuniranja, nema više pretvaranja i površnog shvaćanja spolnosti. Sada ostaje ljubav jer milost je učinila svoje i ovo dvoje se mogu pogledati kao ljudi, muškarac i žena.

Marko G.

Anna Lice