Između cilja i praznine

I ja sam čovjek,

zašto ne bih sanjala?

I ja sam čovjek,

zašto ne bih željela?

I ja sam čovjek,

zašto se ne bih nadala,

boljem sutra

ususret potrčala?

Uzalud vučem teret,

svjesna sam,

oprosti mi...

Hoćeš li me voljeti

rastrganu između

cilja i praznine?

Glas je nestao

uhvatiti ga ne mogu

budi tu, molim te,

kišnim kapima prepuštam

da govore umjesto mene:

neograničeno volim te...

Potpis, M.