Pokoja riječ o komunikaciji

Svjesna sam da su i kritike sastavni dio međuljudskog odnosa. Ali ono što me dosta često bode u oči jest stav i ton pri izgovaranju istih. Zato što se osoba koja je u poziciji kritičara, postavi kao sveznalica. Savjet takvog čovjeka ima i rok trajanja: sad i odmah.

Slikovito rečeno, to izgleda otprilike ovako:

1." Ako me ne poslušaš, loše ti se piše. Ne misliš na druge, SAMO na sebe",

2. Odemo spavati i ujutro se probudimo sa novom pameti, što bi značilo da smo usvojili lekciju. A to je nemoguće.

Ja sam ZA argumentiranu kritiku. Prostor gdje će se sa uvažavanjem saslušati i mene. Svjesna sam također da nam osoba do nas ne može čitati misli i da se moramo potruditi oko izražavanja svojih emocija. Ali sigurno ćemo se teže otvoriti osobi koja svako malo uperi prst u nas i ako smo u strahu da će svaki korak koji napravimo (bio on korak naprijed ili pak korak nazad) biti krivi.

Pravi prijatelj zna balansirati između kritike i pohvale. Ali i motivirati. I ne bojite se svojeg ja nego ga grlite sve jače i sve više. To je put do povjerenja u nekoga.

Ne tvrdim da ta staza mora biti i prije, a i kasnije, posuta medom i mlijekom jer itekako to nije, no ako slobodnom voljom odlučiš da sa nekim želiš putovati ovim svijetom, lakše ćeš prihvatiti plodove koje komunikacija donosi. Znat ćeš da ti ta osoba želi dobro i u kritikama i u pohvalama tako što ćeš na drugima neobjašnjiv način, osjećati mir u duši. I teret koji možda imaš zahvaljujući trenutnoj situaciji, bit će deset puta lakši za nosit. Jer ćeš ruku koja vrijedi imati uvijek tu negdje unatoč vremenu koje sve glasnije progovara kroz razdvojenost od voljenih osoba.

Potpis, M.