Razgovor s Mirnom Brešić; našom Potpis, M.

Naša suradnica Mirna u svome radu objedinjuje puno karakteristika RazuzDanice! Usmjerenost na nutrinu, na riječ i na ono "uvijek vrijedno"! Vječna pitanja Mirna hrabro i odlučno postavlja svima u stihu, a izlaz, odnosno odgovor se uvijek pronađe negdje u pravcu ljubavi... Pročitajte razgovor s ovom mladom, nadarenom pjesnikinjom i kritičarkom "sjena" društva (njegovih manje humanih točaka), čije misli ocrtavaju i bacaju trak svijetla na svakodnevne životne korake.

R: Imati pjesmu u duši... Je li to nešto poput stalne nevidljive pratnje? Mirna: Pa moglo bi se reći da je to istina. Što se samog procesa pisanja tiče, nekad dosta dugo razmišljam o pjesmi jer čekam da mi se iskristalizira slika u glavi, zapisujem natuknice, itd. I volim kad dođe do finalnog koraka da bar on bude lakši kad već ostali nisu. Iako mi se zna događati primjerice da imam veliku želju za napisati nešto i onda pa čak iako posvetim tome dovoljno vremena, ne uspije odmah i sad. Bude mi žao, ali dobro, s vremenom i to čovjek prihvati kao sasvim prirodnu stvar. Žao mi je jedino situacija kad imam dobru ideju koju odmah ne zapišem jer ispadne da je se drugi dan ne mogu sjetit. Mislim mogu, ali drugi dan je ne mogu povezati u cjelinu pa mi onda kao takva ni nije baš od neke koristi.

R: Može li pjesma promijeniti život (pisanje pjesama, ali i čitanje)?

Mirna: Pa da. Ja kad nešto nešto svoje napišem, osjećam se ispunjenije i zadovoljnije. I nebitno je što će biti sa tom pjesmom kasnije - hoće li poslužiti kao skica za neku sljedeću, hoće li završiti u smeću ili će i dalje živjeti kao orginal. Da me pisanje ne čini sretnom vjerojatno se ne bih time ni bavila. Možda jedno kratko vrijeme, ali na duge staze sigurno ne. A što se tiče čitanja tuđih pjesama, volim vidjeti i tu vrstu hrabrosti kod drugih - kad svoje misli i osjećaje podijele s drugima, pogotovo nepoznatim ljudima. I apsolutno podržavam autorski rad ako on ne prelazi granicu dobrog ukusa. Točnije, ne nameće se kao stil života nego potiče na razmišljanje, u svrhu boljeg razumijevanja pojedinca. To i jest u neku ruku poanta mojih osobnih doživljaja. Možda taj pojedinac nekad leži u meni, nekad u drugima, ovisi, ne znam. Moj doživljaj ponekad može biti signal da shvaćam (ili bar pokušavam shvatiti) kako se ljudi nalaze u teškim situacijama i kako sam i ja jedna od njih. Nikako ne želim ispasti kao netko tko im zapovijeda da slijede njegove upute jer on jedino zna što je zapravo život.

R: Voliš li glazbu? Koga posebno? Postoji li neka veza između tih pjesama i tvojih?

Mirna: Volim glazbu da, a posebno tragično preminulog pjevača Tošu Proeskog. I ima poveznica između njegovih i mojih pjesama, on je većinom pjevao balade, a ja sam slušajući njega nekako poželjela da ako ikad počnem pisati svoje pjesme, neka budu u tom stilu. I na kraju je ispalo da zaista takve i jesu.

R: Išla si na dramsku..., znači voliš i tu vrstu umjetnosti. Što ti je tamo bilo najveće ispunjenje?

Mirna: Da volim glumu, spoznala sam još kao dijete kada sam s tatom posjećivala kazalište i gledala mnogo predstava. Gotovo svaki vikend sam provodila u kazalištu i tako sam se zainteresirala za tu vrstu umjetnosti. Za ostvarenje sna da budem otpočetka do kraja u tom procesu, trebalo je dosta vremena proći. Ali kad je svanuo taj dan, nitko nije bio sretniji od mene. A tamo me najviše veselilo društvo i osjećaj da će se neki projekt realizirati u vrlo kratkom roku, što smo mogli reći svoje ideje i te iste ideje realizirati.

R: Što, po tebi, najviše nedostaje ovom svijetu?

Mirna: Ono što najviše po meni, nedostaje svijetu jest empatija. Jer ako se uporno govori o tolerantnom 21. st. prepunom ljubavi, zašto je prisutno toliko kritiziranja? Zašto se drugima sudi na brazaka? Zašto se ne sagledava šira slika pojedinca i njegovih osjećaja? Jasno mi je da ne možemo upoznati sve ljude na način na koji bi htjeli, no kao što kaže naslov jednog filma na kojem sam surađivala "Sve što vidiš, istina nije", mislim da treba nečiju situaciju sagledat iz više uglova tj. malo više zagrebst' ispod površine.

R: Kako bi ti pojasnila onu "pjesnici su čuđenje u svijetu"?

Mirna: Pojasnila bih izreku jednom konstatacijom: Ne razumije se svatko u inspiraciju.

R: Što te može razveseliti i u najgori dan?

Mirna: Ono što me može razveseliti i u najgori dan jest komunikacija sa bliskim ljudima. Čak i ako se ta komunikacija ne događa, spoznaja da su oni dobro.

R: Koja ti najdraža knjiga, a film?

Mirna: Najdraža knjiga: sv. Augustin - Ispovijesti. Najdraži film: The Greatest Showman.

R: Što najviše pridonosi tvojoj inspiraciji?

Mirna: Mojoj inspiraciji može pridonijeti: unutarnje stanje duše, zagledanost u prirodu, promatranje ljudi, itd.

Anna Lice