Kako sam strastveno tražila sreću

Dobila sam na poklon ovu knjigu od svojih ljupkih prijateljica. Kako su savršeno pogodile srž i ono što mi treba. Mislim da nema čovjeka koji se ne pita o smislu života, sreći i ispunjenu svojih snova, a prije svega o Bogu – postoji li i kakav je točno taj Bog. Ovo je svjedočanstvo žene, ateistkinje Jennifer Fulwiler, koja govori o svom putu obraćenja i rasta. Ona koja nije vjerovala u Boga, koja je promijenila fakultet jer je bio previše katolički, koja je vjernike doživljavala kao ljude koji vjeruju u bajke jer im je tako život smisleniji i lakši. Ona koja je bila žena luksuza, živjela u centru grada, uspješna poslovna žena, organizirala otmjene zabave, voljela putovati. Jennifer se cijeloga života ustvari pitala o Bogu, čak i kada ga je nijekala i rugala mu se. Kroz svoj život i pitanja koja su joj se nametala došla je do toga da bude supruga, majka troje djece i stopostotna katolkinja. Ovo je priča o traženju, propitkivanju, istraživanju - sebe i Boga. Ovo je put kući jedne neumorne duše.

„Što zapravo tražiš? Ono što je lako ili ono što je istina?“

„Čitavo je moje obraćenje tek dijelom bilo putovanje do nepoznatoga mjesta – zapravo sam samo ponovno otkrila dom od kojeg sam bila davno odlutala. „

Petra