Recenzija filma Farewell: U Odiseji za samim sobom

Kineski film (2019) o dodirivanju tradicionalne i postmoderne kulture, koje nadilazi ljubav prema obitelji. Ovu filmsku kulturalnu poslasticu dugujemo redateljici i scenaristici Lulu Wang.

Priča koja se skriva u pozadini priča je stara koliko svijeta i vijeka: potraga za identitetom crvena je nit filma. “Nosce te ipsum, uponaj samog sebe!”, izvikuje između redaka nevidljivi glasnik glavnoj protagonistici.

Film nosi zaplet oko dijagnoze neizlječive bolesti kineskoj starici koju posjećuje njezina uža obitelj s različitih strana svijeta (Amerika i Japan) kako bi se od nje oprostili. Začin priči je kineski običaj koji nalaže da se takve vijesti kriju od bolesnika te smo tako suočeni s različitim situacijama konflikata i pomirbe u pojedincima koji proizlaze iz njihovih vlastitih stanja i konvencije.

Film u sebi pomiruje individualizam i kolektivizam u jednom činu ljubavi mlade protagonistice koja odlučuje djelovati mimo onoga što joj je prirodno svojstveno - da pokaže svoje osjećaje te u tom nadrastanju ona otkriva življu vezu sebe i drugih, napose u obitelji, da bi konačno u tom zajedništvu ponovno otkrila tko je.

Autorica pažljivo oblikuje scene u čijim formama se koristi različitim elementima na spretan način. Film obiluje klasičnim, koliko i postmodernim elementima estetike, koji jednako dobro dijalogiziraju s nama. Kroz radnju nas prate različiti glazbeni brojevi koji pripadaju klasičnoj glazbi, što nam osvjetljava sadržajnost klasike u nijansiranju različitih osjećaja, previranja i stanja. Likovnost scena otkriva svjesnu i dobro promišljenju upotrebu boja i kompozicija, koje su sve u funkciji sadržaja priče (kao što je na primjer zajednički obiteljski odlazak baki u bolnicu: igra s bojama kišobrana).

Najveća dobit gledanja filma je ono toplo ljudsko koje se ovim filmom prima gotovo neposredno jer nas ekran suočava s nevjerojatno dobro režiranim i odglumljenim ljudskim stanjima, bez prigušivanja, naglašavanja i prerušavanja.

Ziki