Ljubav „sa sedam kora“

Kakva si, ljubavi?

Gorka? Slatka? Goropadna? Nježna? Gospođa? Ljubavnica? Mlada ili stara?

Svatko, „bolestan od ljubavi“; ljubavlju razboljen, ima svoj opis njena pohoda u svoj život. Izraz dolazi iz Pjesme nad pjesmama gdje zaručnica kaže (2,5): „Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi“.

Kako baš započinjemo tekst vezom bolesti i ljubavi? Uostalom, i naslov sugerira tegobnost.

Ljubavno stanje, prilično je određeno mojim stanjima. Ljubav je pojačivać okusa. Unutar katoličke misli i vjere; definicija Boga je Ljubav. S obzirom da je Bog najmoguće savršeniji pojam za moći obgrliti umom, ljubav u punini je Božja ljubav, On sam. Ta misao nas automatski upućuje da je svaka od naših ljubavi djelom Božja.

Ipak, ljubav kao iskustvo, može za nas biti muka, pa bismo ga ponekad više proglasili demonskim, nego Božjim. Kako sad to dovesti u vezu? Kako ljubav uopće poželjeti, kada nas može odvesti u tamnicu i provesti neočekivanim labirintom čežnje, bola, čulnosti, žeđi, sumnji, straha…

Ljubav je pojačivać okusa.

Ljubav je najosobniji trag moga bića u svemiru.

Što to znači? Osobno znači: „ja u kompletu kao ja“, „ja najautentičniji mogući“, „ja sa što manje primijesa drugih“. Znači, moje biće u letu, a ne u leru.

Ljubiti znači postati pjesnikom, iako do tada nismo imali dojam o sebi da smo imalo poetični. Kako to da upravo ljubav budi u tebi, u meni pjesmu?

U ljubavi sam ponekad kao u surealnom stanju, ali stanju koje nadrasta ono ovdje i sada, a ipak nije iracionalno, već je nadracionalno.

Pjesma koja se s ljubavlju budi u meni govori o tome da se transcedentalno budi u meni. A to, bazičnim riječnikom znači, da počinjem pripadati nekom višem svijetu, svijetu koji je ispred i ponad ovoga svijeta. Svijet koji osobu stavlja na pijedestal, prije svega drugoga. Tako to i u meni izgleda. Onaj u koga sam zaljubljen dobiva primat nad svime u mom životu, što me budi na novi pokret. A onda i preokret.

Ljubav je mirovanje kad okrepljuje u zagrljaju drugoga. No, ljubav je i put umiranja, da bi se uopće moglo uskrsnuti. Zato je ljubav prolaz, kao tajni portal, da osvještiš da u tebi ima sila koja ti prokazuje tvoju vječnost, što je ljubav sama. Onda kada ljubiš, sličan si Bogu. Onda kada je osoba iznad svih dobara u tvom životu, i ti sam postaješ najboljom mogućom osobom. To podrazumijeva, da se ljubav očituje i u nekim konkretnim vanjskim događajima koje poduzimaš, ili trpeći pasivno prolaziš. Ti događaji svjedoče o veličini tvoje ljubavi. Ono sve što doživljavaš kao gubitak (a može ih biti raznih, od kojih je najgorči onaj da predmet; samu osobu svoje ljubavi ne posjeduješ, što ti se otkriva po tome što ti ljubav nije uzvraćena), na neki način poistinjuje tvoju ljubav. Zar ne? Kako bi inače znao da je ona stvarna?

Ljubiti, i gubiti, najbožanskijije je. Kako, pitat ćeš.

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,

Premda su staze njene tegobne i strme.

A kad vas krila njena obgrle,

Prepustite joj se,

Premda vas mač, skriven među perima njenim,

Može povrijediti.

A kad vam progovori, vjerujte joj,

Premda vam glas njen može uništiti snove,

Kao što sjeverac opustoši vrt.

Jer, baš kao što vas kruni,

Ljubav će vas i razapeti.

Isto kao što vas potiče da rastete,

Isto tako će vas i okresati.

Kao što se upinje do visina vaših

I miluje vam grančice najtananije

Što trepere na suncu,

Tako će se spustiti i do vašeg korijenja

I protresti ga u njegovom prianjanju za zemlju.

Poput snoplja pšeničnog,

Skupit će vas u naručje svoje.

Omlatit će vas, da bi vas ogolila.

Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.

Samljet će vas, do bjeline.

Umijesit će vas, dok ne postanete gipki.

A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,

Tako da postanete sveti hljeb

Za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,

Ne biste li spoznali tajne svog srca

I u spoznaji toj postali dio srca života.

Budete li, ipak, u strahu svome

Tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,

Bolje vam je onda pokriti golotinju svoju,

I otići s gumna ljubavi,

U svijet koji ne poznaje godišnja doba,

Gdje ćete se smijati,

Ali ne punoćom smijeha svog

I plakati,

Ali ne do posljednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe

I ništa ne uzima, osim sebe.

Ljubav ne posjeduje, niti dopušta da je posjeduju;

Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne trebate reći: "Bog mi je u srcu",

Već: "Ja sam u srcu Božjem."

I nemojte misliti:

Da možete usmjeriti putove ljubavi,

Jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima,

Usmjerit će vaše putove.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.

Ali, ako volite, a morate i željeti,

Neka vam ovo budu želje:

Istopiti se i biti kao potok razigrani

Što pjeva svoj milozvuk noći.

Da spoznate bol prevelike nježnosti.

Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;

I da krvarite drage volje i radosno.

Da se probudite u praskozorje

Sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu

Za još jedan dan ljubavi;

Da otpočnete u poslijepodnevnom času

I razmišljate o ljubavnom zanosu;

Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,

A potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu

I pjesmom slavljeničkom na usnama...

Eto, zna Khalil Gibran, ali i svatko tko je ikada bio stvarno u Ljubav zaljubljen… Anna Lice