Milijun niti sjećanja
- Razuzdanica Uredništvo
- Jan 9, 2020
- 1 min read
Obuzeo me nemir
oluje snježne što
vani pada,
čaša se prolila,
padam na koljena,
ne mogu bez tebe
ni u zadnjim trenucima...
Shvaćam pomalo
da smo mi samo
iluzija koja se odavno, u trenu,
raspuknula u tisuće komadića.
Zvuk automobila na cestama,
stvara buru u mislima,
tjera me da vjerujem i divim se
istini o ljepoti ljubavi.
Čini mi se da je život
minuta našeg vremena
satkana od milijun niti sjećanja.
Osluškujem glas
anđela koji zove me;
budi uz mene
u trenutku predaje
pokušavam priznati ti sve,
ali suze tvoje guše me...
Držiš mi ruku,
moliš me da borim se,
ali kucnuo je čas;
došao je konačni
trenutak predaje...
Odlazim puna mira
vjeruj mi,
jer ispunila mi se
posljednja želja;
i tad uz mene si,
unatoč iluziji...
Kada odem i nebo će plakati ali ti nemoj molim te, nego sklopi oči i pomoli se, a ja od gore štitit' ću te...
Comments