Niti majčina stan(j)a

Tišinom se ori

krik prve

radosti,

neotrkivene milosti,

tek izručene -

dok putuje od Stvorca

preko zvijezda,

njoj u krilo!

Doznajući istinu;

da više ništa

neće biti

kao prije,

ushitom ju omaljuje

ludi vihor

njine tišine,

u kojoj

primivši Drugog,

sebe odasla

Bogu u krilo

gdje zadobije

novi tubitak:

biti mama.

Zgusnut stih,

ko i njene misli.

Bedem niti

čuva milu

glavicu

od svih vanjskih

sila.

Trbuščić se pupči.

Nožice kucaju na

svijetlo

dana.

I.