Otkrij (se)!

Bolje spriječiti nego liječiti. Ukoliko prevencija ne znači nastaviti se baviti istim mislima.

Bolje otkriti na vrijeme. Ukoliko smo voljni i spremni liječiti se.

Bolje prije nego kasnije. Upitati. Pogledati.

Zaustaviti se. Pogledati još jednom. Na sebe.

Pogledati što sve vide drugi.

...

Ponekad čovjek, dok govori o svojim osjećajima, spušta glavu.

Želi se sakriti, jer ogoljuje dušu – ono što se ne vidi samo tjelesnim očima i nije tjelesna golotinja.

Ponekad se nađu suze u očima, a da nisu samo tjelesna reakcija na podražaj tuđe tjelesne privlačnosti ili na osjećaje koji su se nakupili u duši.

Ponekad se moć strasti i osjećaja može upiti, bez da se prelije preko, bez da se prolije i jedna kap.

...

Pričajmo danas o gornjem sloju (Zemlje ili kože). O onome površinskom. I površnom.

Ili to preskočimo, bar ovaj put.

Svjesni da postoji i ono ispod površine. Svjesni da tako možemo doći i do dubine.

Pogledajmo jedni (na) druge i ne bojmo se ako – ugledamo sebe.

...

Čak i ako ne zamjećujemo na ulici – jer je na ulici trend kultura – gledamo vijesti u medijskim, digitalnim ili papirnatim formatima.

Primjećujemo – hidžab.

I oko nas su primjedbe, zamjedbe, uljudbe, sljedbe. Sve nas to (in)formira.

Kao da ta odjeća ne da mira.

Jer svijet kulture i jedinstvo u raznolikosti sad malo nešto otkriva, sad malo nešto skriva.

Golo tijelo ili tijelo obojano simbolima.

U moći ljudskog uma od (ne)davno je i neka (stručna) seksologija.

Ukoliko se izbjegavaju pojmovi poput (okultna) ezoterija i magija.

Čak i ona samo umovana. Uznemirujuća. Nastoji odvojiti dušu od tijela.

Svodi li se sve samo na sablazni, perverzije ili psihičke bolesti? Svodi li se baš svako ljudsko iskustvo na provokacije i banalnosti?

Može li čovjek nešto dublje razumjeti (i naučiti) iz tuđeg iskustva?

Ukoliko se uči na tuđim greškama i ukoliko se obrani od tuđih pogleda, može se doći do istina koje oslobađaju od (tjelesnog i duhovnog) nemira.

Ali, trebamo li nešto ili sve, trebamo li baš sve – doživjeti i na vlastitoj koži?

...

Postoji pogled koji umiruje.

Ukoliko nije onaj koji skida, sili ili napastuje.

Koji je samo pogled. Čist pogled.

Postoji i djeluje. Pogled koji smiruje – jer ono tjelesno filtrira.

Skriva ga i otkriva svaka kultura.

A mir nalazi samo pronicava duša osobe koja je spremna drugome pogledati u oči. Drugome

koji je kao ona.

Mir ima ona osoba koja može (i razumom i osjećajima) pogledati svakome u oči. Pa makar to i ne učinila. Makar i skrenula pogled.

Ako je spremna.

Može (se) sakriti dio tijela. Može (se) sakriti i dio duše.

Moguće je sakriti (ili otkriti) duh.

...

Elena Petrić