Razum i osjećaji

Svatko povezano s ovom temom ima neki svoj stav. Ova uvriježena sintagma opisuje situacije gdje osjećaji navode na jednu, a razum na drugu stranu; što učiniti? Romantičari sugeriraju poslušati osjećaje, dok racionalisti slijede razum. Jednostavnog rješenja nema jer da je izmišljeno nesretno zaljubljenih srdaca ne bi bilo. Novi pojam u raspravi – nesretna zaljubljenost; stanje u kojem smo zaljubljeni, iako s druge strane nema za nas pozitivnog odgovora. Eh, da srce sluša pamet… ne bi ni u pola pretrpjelo što je.

Srce ponekad odbaci cost-benefit računicu i mimo svake pameti odluči voljeti. Sva je sreća što takve odluke ne donosimo racionalno, pa nam i naše srce ostaje skriveno.

Razum, se kao i osjećaji mogu oteti kontroli, a tomu je tako kad odlučimo zagospodariti nekim dijelom naše stvarnosti kako to opisuje sv. Edith Stein: “U pokvarenoj naravi, i sama jednostrana težnja lako postaje izopačenom: spoznaja ne poštuje granice koje su joj postavljene nego ih nastoji prolamati, time kvari prilaz i onomu što joj principijelno nije zatvoreno, prezirući povinovati se stvarnim zakonima, nego pokušava da ih se svojevoljnim načinom dokopa ili da si željama i požudama dade pomutiti bistrinu duhovnog pogleda.” (Žena, str.27.). U kontekstu razvoja zrele ličnosti mogli bismo reći da cjelovitu zdravu osobnost odlikuje uravnoteženo djelovanje i razuma i osjećaja. To ne znači da u svakoj situaciji znademo kako točno postupiti. Chesterton će to izreči jakim riječima: “Luđak je taj koji ne posjeduje zdrave neodlučnosti i zdrave kompleksnosti.” (Pravovjerje, str. 23.).

Što je onda s nesretno zaljubljenima, jesu li oni u neravnoteži?

Ljubav nadilazi racio, a ipak nije nerazumna.

Kad volimo, pa i kada boli, baš je sve u ravnoteži.

Ivna Ivanković