''Utrka života'': recenzija filma Izazivač: Le Mans '66.
- Razuzdanica Uredništvo
- Feb 20, 2020
- 3 min read

Neki dan prijatelj me nagovorio da odemo u kino jer smo htjeli pogledati film 1917. No, budući da ga je on u međuvremenu pogledao i da ga nisam htio nazvati izdajicom, svejedno smo se zaputili na kino projekciju. Na tapetu je došao novi prijedlog, a to je bio film o autima i s obzirom da se u originalu naziva Ford v Ferrari, iskreno nisam imao prevelika očekivanja.
Lijepo je biti u krivu i pri tome iznenađen! Mislio sam da će film biti pokušaj veličanja nekakvog amerikanizma ili samo blesava priča o utrkama uz pokoji trenutak gdje te režiser navodi na misao da će protagonist izgubiti, a svi znamo da neće. Zapravo se radi o vrhunskoj drami između dva glavna lika: Carroll Shelby (igra ga Matt Damon) i Ken Miles (igra ga Christian Bale), o njihovome prijateljstvu, profesionalnoj suradnji i borbi s korporacijskom agendom. Priča ima dušu i, makar je hollywoodizirana, drži jednu prekrasnu crtu ljudskosti koju glavni glumci izvrsno nose kroz čitav film. Neću previše ulaziti u detalje kako ne bih upropastio uradak onima koji ga žele pogledati, no istaknuo bih par glavnih stvari koje su se meni dopale.
Film je utemeljen na istinitoj priči: Shelby je menadžer, zbog zdravstvenih problema umirovljeni vozač i jedini Amerikanac koji je ikada odnio titulu pobjednika s famozne i naporne 24-satne utrke Le Mansa. Miles je mehaničar, doseljeni Englez, muž i otac koji više od pobjeda na utrkama brzih automobila voli svoj rad s mašinama i svoju prekrasnu obitelj. Njihov me odnos oduševio: duhovito je napisan, vrhunski su dijalozi, oba su lika upečatljiva, svoji su ljudi i ne libe se sukobiti. Obojica su strastveni oko svojih ciljeva, kreativni su i domišljati, poduzetni i temperamentni, osobito kada se treba izboriti za ono što vole. Izrazito je duhovita scena blesavoga fizičkoga okršaja na travnjaku ispred Milesove kuće dok si dobacuju netrepeljivosti i svađe iz prošlosti, a istovremeno priznaju da ne mogu jedan bez drugoga - sve to, s guštom i simpatijom, promatra Milesova žena Mollie.
Ostatak glumačke ekipe odlično je odradio svoj posao. Od iskompleksiranog vlasnika tvrtke Ford (igra ga Tracy Letts), koji ne može dosegnuti veličinu svoga oca, preko simpatičnih i smutljivih Talijana iz Ferrarija, koji se ne žele odreći svoje dominacije u sportskim automobilskim utrkama, do sporednoga lika Leea Iacocca (igra ga John Bernthal), jednog od ''desnih ruku'' Forda, koji je ujedno preslik moga očekivanja i onda doživljaja čitave priče. Lee je ispočetka čisto korporativni lik (tj. utjelovljena čista dosada koju sam očekivao) i samo želi provesti plan svoga velikoga šefa, Henrya Forda II., da konkurira privlačnosti, dizajnu i ikoni Ferrarija, što u društvu, što u industriji, a s vremenom sve više i više navija za Shelbya i Milesa, prepoznaje njihovu ljudskost i gotovo dječački natjecateljski duh (tj. moj konačni dojam), sve do trenutka u filmu gdje mu se spontano otme osmijeh, radost i pljesak pred ostalim korporativnim ''mrtvacima''.
Zapravo, da sažmem, najviše mi se dopalo ovo: film se ne ustručava na kvalitetan način prikazati životnu priču i u njoj dobre likove i njihove antagoniste. Što time mislim? Previše je sarkazma i perfidnosti pa i namjernoga manipuliranja realnošću u današnjoj kinematografiji, osobito kada se pokušavam prikazati protagoniste dobrima. Često se dođe do klišeja, postane sve razvodnjeno kako bi taj u konačnici bio ili neprivlačan gledatelju ili prešao u neki ipak razumljivi, prihvatljivi, opravdani i poželjni nihilizam. Sve što želi biti realno, kao da nužno mora biti pokvareno, crno, otužno, deprimirajuće - e, to su onda ''stvarni'' dobri likovi. Kao da skačemo iz ekstrema u ekstrem: ili su likovi realni i pokvareni (primjer Igre prijestolja) ili su izmišljeni i nedodirljivo savršeni (primjer novih Ratova zvijezda). Ovaj film ne boluje od toga i zato je nevjerojatno osvježenje: uz iskušavanje granica čovjeka i vozila, uz duhovita dobacivanja s tvrdim američkim, samouvjerenim engleskim i glatkim talijanskim naglaskom, uz pokoju duboku misao na 7000 okretaja u minuti stvarno prikazuje utrku života. Čak mi je uspio produbiti značenje auta i vožnje za jednoga trkača, što uopće nisam očekivao niti ikada o tome dublje razmišljao.
Sve u svemu, toplo preporučam ovaj film. Vjerujem da je dobar za pogledati i s prijateljima i s obitelji.
Marko G.
Comments