VODIČ U POTEŠKOĆAMA: Kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni rast? (I.)

Muče li vas osobni problemi i nesavršenosti? Ako ne možete pobjeći od stanja kao što su grijeh, napasti, nevjera, sumnja, strah, zavist, osjećaj odbojnosti, sebičnost, sebeljublje, mržnja prema sebi, oholost, taština, tuga, žalost, patnja itd. tada uz pomoć knjige, VODIČ U POTEŠKOĆAMA, možete učiniti da ona za vas ne budu više kamen spoticanja, nego prigoda za rast. U ovoj knjizi su sadržana duhovna i terapeutska promišljanja koja pokazuju kako naše slabosti uz Božju milost, molitvu i uz pomoć jasna uvida u našu nutrinu mogu postati put k Bogu i zrelijoj čovječnosti.

Poznati duhovnik i psiholog Benedict J. Groeschel, u spomenutoj knjizi, uči nas kako svoje životne poteškoće te osobne nesavršenosti i mane možemo iskoristiti za duhovni rast te postati bolji ljudi i bolji vjernici koristeći sve ono čime raspolažemo i sve ono od čega ne možemo pobjeći – nutarnji osjećaji koji nam mogu biti kamen spoticanja, ali i prigoda za rast.

1. dio

GRIJEH, NAPAST I INTEGRITET

Razumno je pretpostavljati da se osoba koja želi rasti u ljubavi prema Bogu mora boriti protiv grijeha i nastojati maksimalno smanjiti njegove posljedice u životima drugih ljudi. Pitanje nije kako izbrisati grijeh ili kako ga zauvijek izbaciti iz našega života, već prije kako iskoristiti grijeh i grješne sklonosti za naš rast – kako usmjeriti energiju naših pogrješaka tako da grijeh upotrijebimo za borbu protiv njega samoga. Izazov je kako naučiti ljubiti puno jer nam je puno bilo oprošteno.

U katoličkoj crkvi pravi se razlika između lakog i teškog grijeha. Smrtni je grijeh čin ozbiljne naravi koji prekida našu vezu s Bogom. On nas toliko udaljava od njegove ljubavi da bismo, umremo li u stanju smrtnog grijeha, izgubili radost vječnoga života. Smrtni grijeh nikada ne smijemo shvaćati olako. Njega se ne može počiniti slučajno ili iz čiste slabosti. Mora postojati slobodna i svjesna odluka da se učini nešto što će nas udaljiti od Boga. Teške se grijehe često počini zbog jako velike neodgovornosti, koja je posljedica intelektualne konfuznosti, emocionalnog konflikta ili ozbiljne psihološke patologije. Jedan on najčešćih smrtnih grijeha, kojega se rijetko prepoznaje kao takva, nepostojanje je milosrdne ljubavi koji nekomu nanose golemu štetu.

Ovdje bi valjalo reći nešto o grijesima pobožnih ljudi koji nisu uvijek svjesni svojih teških grijeha. Kad to jesu, obično se usredotoče na očit tjelesni čin koji je često kompulzivan. Svladavanje tih grijeha često zahtjeva potpun reorganizaciju života. Pobožne osobe često nisu svjesne ozbiljnih moralnih problema u životu zato što ne prihvaćaju stvarnost. To je trenutak kada proroci trebaju odigrati svoju ulogu (usp. 2 Sam 12) jer su oni ti koji nas mogu prodrmati i probuditi iz naše samodopadnosti. Oni nas, jednostavno, natjeraju da shvatimo da smo svjetovni, da nismo velikodušni ili da smo nezainteresirani za puno stvari za koje smo odgovorni. Korisno je imati u vidu da osim ozbiljnih grijeha možemo činiti i stvari koje su moralno vrlo pogrješne iako toga nismo svjesni zbog poricanja. Možda svu svoju pozornost posvećujemo izbjegavanju očitih grijeha, a zapravo bismo trebali reorganizirati svoj život tako da počnemo djelovati na humaniji i odgovorniji način , tj. na način koji je više kršćanski. (usp. Iv 14,15)

Mogu li posljedice grijeha biti dobre? Dobre posljedice uvijek zahtijevaju da grijeh bude prigoda za neku veću ljubav, prigoda koja donosi pokajanje i otkupljenje. Jer Božja ljubav isijava čak i iz najmračnijega od svih grijeha – razapinjanja Spasitelja na križ. Važna je činjenica da je usred toga neopisivog čina postojala ljubav daleko veća od toga grijeha (Pj 8, 6-7).

Nstavlja se...

S. Katy